Didone
Писац: Јакета Палмотић Дионорић
AT TREĆI


AT TREĆI

Scena I

Didone i Ana

* * *


Didone:
Jur izvrši mâ nesreća
nemilosne gnjeve svoje, 1065
i vrlinom gorkijeh smeća
shara i skrati srce moje.
Zli neharnik odjeli se
i pogrdi mê ljubavi
ni na moj plač promuti se, 1070
ni svû žalost meni objavi.
Ah jaoh, izda tužnu mene
i još mogu ja živjeti,
a razlog je da pakljene
trude budem dovršiti. 1075
Pripravljaj mi, sestro mila,
napokonje tvê milosti,
pokli je veće smrt skratila
tužni život mê mladosti.

Ana:
Ustavi tvû bolest, mâ draga sestrice, 1080
i ukaži stavnu svijest od vrijedne kraljice.
U svojoj slobodi što nebo odluči:
ako se dogodi za to se ne muči.
Kraljevske znaš sv’jesti podložne da nijesu
protivnoj zlom česti i hudom udesu, 1085
er one odole krepostim zloj smeći,
čijme se ne boli u svojoj nesreći.

Didone:
Jaoh, da to ću ja ovako
ustrpjeti bez osvete,
ovo izdajstvo sasma opako 1090
i pogubne moje štete?
Toli će se moć dičiti
jedan tuđin mjesta inoga,
da mi je došo ugrabiti
čast kraljestva posred moga? 1095
Na oružja, o građani,
brze plavi porinite,
ter pospješno oružani
izdajnike zle sljedite.
I za ispunit moje želje 1100
isjecite bez milosti
nemilosne neprijatelje
kî smrt daše môj mladosti.
Što govorim gdi sam sada,
koliko sam izvan svijesti, 1105
ter me ovaka sila vlada
od žestoke zle bolesti?
Ah Didone, tužna odveć je,
zaman ti je uzdisati,
nije sad vrijeme tvoje smeće 1110
u osvetah istrajati.
Imala si otprije biti
ovoj hudoj u vrlini,
kad Eneju htje primiti,
ter ga sebi kralja učini. 1115
U ono doba imala si
kazat gorke tvê bolesti,
da mu sina isjekla si,
i njemu ga dala izjesti.
Nu sada ti ne ostaje 1120
ina osveta na sem svijeti,
neg za dospjet trudne vaje
Isti život tvoj dospjeti.

Ana:
Ukloni višnji zgar takoga nereda
da taku strašnu stvar oko mê ugleda. 1125
Nesvijest je velika za naudit drugomu
uzročit zla prika životu svojemu.
Da budeš nemila život tvoj satrti
komu bi naudila neg sebi tom smrti?
Nu ako hoć’ naudit nevjernom zlobniku 1130
ako ovo može bit, bud živa do viku,
Er živoj prigoda još će doć na svijetu,
Da ovijeh od zgodâ ti uzmeš osvetu.

Didone:
Ah nemogu to smisliti,
svakako mi je drag i mio, 1135
nit ga mogu ne ljubiti
zasve me je privario.
Nu da mi ova smeća prođe
iznašla sam način pravi:
ili da on k meni dođe, 1140
ili ljubav da me ostavi.
Iz najkrajnijeh stranâ od svita
za mû sreću došla je odi
vilenica glasovita,
svemu stvoru kâ gospodi. 1145
Onæ sa mnom govorila
i rekla mi, da već krati
suncu je čarim učinila
krv iz sebe proljevati.
Ona rijeke natrag vraća 1150
vilovitijem besjedami
i ljudi iste priobraća
njegda u dub, njegda u kami.
Umije činit da se stravi
svako srce kê ne ljubi, 1155
a kê gori u ljubavi,
da požudu svu izgubi.
Na nje riječi pako trne
i kad ona šaptom krkne,
svaka sjena vojske crne 1160
u bojazni strašnoj crkne.
Bud mi sada razložito,
da se srce mê ne muči
znanje kušat vilovito
kako m’ ona ista nauči. 1165
Tijm trjeba e stvar najprva
da se bude učiniti,
da mi u dvoru mnogo drva
ti uzbudeš pripraviti.
Vrh kojeh ćeš mač prihudi 1170
stavit, ah jaoh, kî mi ostavi
zli neharnik kî se usudi
smesti život mê ljubavi.
Još sve ino stavi zgara
i njegovu istu sliku, 1175
i odar ljudskijeh sred privara
gdi izgubih čast i diku.
To mi je trjeba sve užeći
za njegovu uspomenu,
da tijem putom budem steći 1180
mû slobodu izgubjenu.

Ana:
Sve što znaš najbolje sve čini na sviti
da take nevolje uzbudeš skratiti,
za život čuvati, štedjet se nije trjebi
S pomnjome iskati svaki lijek pod nebi. 1185

Didone:
Daj veće ne cknimo, jur mjesec istječe,
miso ovu hodimo izvršit najpreče.


Scena II

Kor dvorkinjica

* * *


Dvorkinjica I:
Toj se uzdat u zlu vjeru
vuhovita ljubovnika,
kî kroz hudu pak nevjeru 1190
čemer kaže srca prika.
Pođ se uzdat u riječ milu
kâ te k sebi hitro mami,
da u plaču pak nemilu
rastapljaš se u suzami. 1195
Ah, što ne bi privario
hudi Eneja svojêm r’ječima,
što li ne bi zamamio
svîjm načinim razbludnima?
Koju ljubav on kazaše 1200
u ljuvenijem razgovori
da kraljicu našu draže
od istoga sebe dvori.
Ali eto plate sada
kojom ljubav nje odvrati 1205
da je ovako tužnu sada
bez milosti htje izdati.

Dvorkinjica II:
Dvorkinjice drage moje
za pravedno sada rîti,
veoma u sebi žalosno je 1210
draga svoga izgubiti.
I trjeba je trudno da je
ženi kad je privarena,
nje najviše čast kada je
ockvrnjena i satrena. 1215
Didone ima razlog pravi
biti gorkoj u žalosti,
er s izdane svê ljubavi
izgubila je svê radosti.
Nu ima žalit vele veće 1220
er s istoga spozna dila,
da je svu čast rad svê smeće
i pogube izgubila.

Dvorkinjica III:
Svaka od žena s hudijeh zgoda
kraljičinijeh nauči sada 1225
prave vjere da ne poda
ljubovniku svom nikada.
Pokli u njima sad na svitu
vjere nejma prednje dike,
neg u djelu vuhovitu 1230
nevjernosti je puna prike.
Tako je došlo sada vrijeme
da nije vjere u nitkomu,
i da s mislim izdavnijeme
svak u srcu žive svomu. 1235
Što ako višnja vlast od Nebi
ne privrati svojom moći
smaknut će se sam po sebi
i na ništa vas svijet doći.

Dvorkinjica IV:
Strah me, žalost prinemila, 1240
kû kraljica srcem ćuti
da je na kâ huda dila,
i odluku ne uputi.
Oni nje san prorokova
u istinoj svojoj sjeni 1245
nemilosna sva zla ova
i ov’ hudi jad pakljeni.
I po njemu mogu rijeti,
za uzrok naše vječne štete
da zlo gore nebo prijeti 1250
kroz odluke sve proklete.
Koje je da bude smesti
višnji Jove svojom vlasti
da priprava hude česti
bez zle zgode bude pasti. 1255

Dvorkinjica V:
I mi smo odi stali sada
u ispraznijem razgovori,
gdi je potreba ako ikada
u kraljevskijem stati dvori.
Razlog nije u ovoj zgodi 1260
sama u dvoru da Didone
namjera se i nahodi
sred svê smeće usione.

Dvorkinjica VI:
Istina je, već ne cknimo,
u ovoj smeći razložno je 1265
da se sada nahodimo
polak naše sveđ gospoje.


Scena III

* * *


Kor Kartaginezâ:
Zamani se kajat nami
i iskati zle osvete, 1270
da budemo uzrok sami
od pogubne naše štete.
Kad se kami vrći bude
morski u ponor jazoviti,
da svi ujedno s nami trude, 1275
vîk neće ga iznjoriti.
U početak razložno je
nesreći se zloj oprijeti,
i kroz misli hitre svoje
na nje varke odoljeti. 1280
Da Didone milostiva
Eneji se ne ukaza
Ne bi mrla sada živa
i bez časti i bez glasa.
U ono doba da htje dati 1285
kad Eneja k njoj dobrodi,
nami njega otjerati
ne bi bila plačna odi.
Nu strah me je bolest huda
da je na smrt ne dovede, 1290
er je puna smrtna truda
kako kažu nje besjede.


Scena IV

Kor Kartaginezâ i glasnik

* * *


Glasnik:
Da li dobro plačni gradu
miri tvoji ne uzrastoše,
kad ovako u zlom jadu 1295
iznenadke sad padoše.
Da li dobro tvoijeh slava
vedri se istok ne objavi,
kad opeta čest neprava
u vječni te zapad stavi. 1300

Kor Kartaginezâ:
Otkud ovi glas ishodi
pun žalosti i zla jada,
strah me je da se što ne zgodi
od kraljice naše sada.
Po nemiloj ovoj smeći 1305
jur možemo prividjeti
ovi glasnik u nesreći
da će glase zle donjeti.

Glasnik:
Ah da li te na zlo ovo
ljubav huda sad dovede. 1310

Kor Kartaginezâ:
O glasniče što je novo,
zašto li su te besjede?

Glasnik:
O vitezi proplačite
i perite suzam lica,
puna smeća vrlovite 1315
ubila se sad kraljica.

Kor Kartaginezâ:
Ah, može li ta stvar biti,
to je u sebi strašno dilo,
ne bi li nam htio riti,
kako se je to zgodilo? 1320

Glasnik:
Uprav ću vam sve skazati
ja bivši se namjerio,
gdi kraljici život skrati
hudi poraz i nemio.
Kako Ana bješe veće 1325
vrpu drva pripravila,
kô Didone puna smeće
bješe njome naredila.
Vrh njih stavi mač prihudi
i Enejinu istu sliku, 1330
i odar kîj prije u razbludi
vidje ljubav njih veliku.
Sveti otari stahu okolo
Bogu Jovu i Prozerpini
i Plutonu kî oholo 1335
gospoduje vječnoj tmini.
Tu se on čas nam ukaza
strašne slike strašna lica,
u kosami sjedijeh vlasa
raskosana vilenica, 1340
koja zaupi strašnijem glasi
sva božanstva zgara s’ Nebi
i sva koja u svijem jazi
hudi pako hrani u sebi
Pak za ovijem pođe reći 1345
trave iskat čudnovite
koijem ona ljubav liječi
kroz sve vlasti vilovite.

Kor Kartaginezâ:
Ah, ne može to bit viku
tašta trava da ozdravi 1350
smrtnu ranu i zled prîku
od čemerne zle ljubavi.

Glasnik:
Bješe Anu u toliko
Didone indje otpravila
da bi lašnje djelo priko 1355
s hude odluke izvršila.
Pak joštera meni istomu
prid vratima čini stati,
da ne budem dat nikomu
strašne čari nje gledati. 1360
Pak ko vidje sama da je
svud okolo obazre se,
i za izvršit smrtne vaje
na spravljena drva uspe se.
Tu ko ugleda odar mili 1365
i Enejine mile odjeće,
čim je bolest težja ustrili
jače ukaza svoje smeće.
I najbrže gô mač uze
za svršiti sve jadove, 1370
ter lijevajuć rijekom suze
kliknu i reče riječi ove:
O čestite i ljubjene
mile odjeće slatke i drage
dočim s česti ja blažene 1375
danke trajah mirne i blage.
Vi primite dušu moju,
i od zla mene slobodite
da u smrtnom nepokoju
skratim smeće vjekovite. 1380
Živjela sam i uživala
svekolike svijetle slave,
dočim mi je sreća dala
uživati česti prave.
Zgradila sam mire od grada, 1385
i Sikeja još dragoga
osvetila jur do sada
od krvnika brata moga.
Ah čestita sasma odveće
da zli vjetar u ove strane 1390
ne dotjera za mê smeće
u plavima zle Trojane.
Ko reče ovo, grlit uze
Enejinu sliku milu,
vrh kê proli grozne suze 1395
u obilnom plačnom cvilu.
I čim trpi trude klete
uze opeta govoriti,
Toli ću umrijet bez osvete
i moj život pogubiti? 1400
Ah, umrijet ću svrha ovo je
meni s neba zaručena,
da za svršit smrtne vaje
budem umrijet prije vremena.
Tko zna, tko zna, kad upazi 1405
hudi Eneja iz pučine
gdi gust oganj k‘ nebu uzlazi
svjedok smrtni mê istine,
da će jošter uzdahnuti,
i smutit se na zlu momu, 1410
i milosnu bolest čuti,
u nemilom srcu svomu.

Kor Kartaginezâ:
Po tijem riječima mogo si poznati
da ona miso ima smrt sebi podati.

Glasnik:
Ja strjelovit skočih tada 1415
za nje odluke hude smesti,
nu kô dođoh još u svijesti
od gorkoga trnem jada,
vidjeh ona gdje nemila
sebi dala smrtnu ranu 1420
i na drugu gdi je stranu
srce mačem zlijem probila.

Kor Kartaginezâ:
Ah, nesrećna svijem kraljice,
tko te neće požaliti,
ti se može gora riti 1425
od čemerne zle ljutice.

Glasnik:
Dotekoše na mê glase
dvorkinjice zapanjene,
kê žaljahu ucviljene
kraljičine zle poraze. 1430
Kroz urnebes plača i vike
raskosanijem u kosami,
lupajuć se svijem rukami
uzmnažahu cvile prike.
Nad svijem inijem tužna Ana 1435
tuj dohrli privarena,
u svom srcu izranjena
s Didonskijeh smrtnijeh rana.
Dragu sestru na skut stavi,
ter nje ranu kako ugleda 1440
studenija mrazna leda
grozne suze svê objavi.
I toliko boležljivo,
i žalosno tuj procvili,
smrt mogu rijet da usili 1445
na cviljenje milostivo.
A Didone bivši veće
u životu svom na svrsi,
duh iz svojih pusti prsi
sred uzdaha puna smeće. 1450
Taka svrha nje ljubavi
bî u smrtnijem dana trudi
i tako joj Eneja hudi
za smrtni isti mač ostavi.

Kor Kartaginezâ:
Ah, nesrećni tužni gradu, 1455
obori se već, obori,
kad te huda čest zatvori
plačnijem stanom svakom jadu.
Sveđ proklinjaj tvoje česti,
i procvili s nami sada, 1460
er je razlog, ako ikada,
uzdisati u bolesti.

Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni 1465
ter smrt ovu, prem žalosni,
požalite,
proplačite.

Kor Kartaginezâ:
Ah, u kratko vrijeme kako
svijetla ljepos nam zapade 1470
kû nam huda smrt ukrade
nemilosno i opako.
Uzmnožimo plače naše
i žalosno sveđ cvilimo,
ter suzami učinimo 1475
da se vječna smeća kaže.

Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni,
ter smrt ovu, prem žalosni, 1480
požalite,
proplačite.

Kor Kartaginezâ:
Što nam ino već ostaje
kad sva naša dika prava
u zapadu vedrijeh slava 1485
kraljičinijeh stamnjela je.
Ah, plačimo po sve vijeke,
i u našem groznom plaču
uzmnožimo bolest jaču
i od suza činmo rijeke. 1490

Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni,
ter smrt ovu, prem žalosni,
požalite, 1495
proplačite.


Scena V

Kor isti i glasnik drugi

* * *


Glasnik:
Kad nesreća jednom bude
zlu nemilost objaviti,
ne umije viku svê požude
u zlijeh zgoda nasititi. 1500

Kor Kartaginezâ:
Koji su ovo glasi?

Glasnik:
Da sva zla nas ranu
smrt nam još porazi
s kraljicom i Anu.

Kor Kartaginezâ:
Ah vajmeh, hoće li 1505
kadgodi pristati
naš udes dreseli
koji nas prikrati?
Nu sila kad je odi
trpjet nam taki vaj 1510
kako se toj zgodi,
uprav nam spovjedaj.

Glasnik:
Plač koji činjaše
Ana vrh kraljice,
čim kose trgaše 1515
derući sve lice.
U svakom probudi
žalosnom gorkosti,
kroz nemir prihudi,
gorčije žalosti. 1520
Nu tako kad veće
docvili sve jade
s uzroka zle smeće
oslabi i pade.
Mi tada skočismo, 1525
ter videć nje trude,
na odar je odnismo
počinut da bude.
A paka pođosmo
Didone gdje bješe, 1530
kû od svud nađosmo
ognjen plam gdi žeže.



 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Јакета Палмотић Дионорић, умро 1680, пре 344 године.