PRIKAZANJE DRUGO
JERINA:
Nerazložna, ah, ljubavi,
bez načina i bez vire!
u ove li me ti postavi
ne nadane sad nemire?
Da ja ljubim ne poznana, 245
ki me hoće ostaviti,
i da ja sam silovana
nevjerniku vjerna biti?
Pače da sad s gorkom mukom,
čim nepravo njega dvorim, 250
sama sebe mojom rukom
smrtno sharam, ljuto umorim?
Da tko moju čas zaplijeni,
uzvisi ga ma desnica,
mom neharnom da po meni 255
druga bude vjerenica?
Što ću? nije moć inako.
Pokli je ljubit meni sila,
djelovat je trijebi ovako,
ako hoću biti mila. 260
Da on ljubi koju drugu,
izvan lijepu mu gospoju,
ćutila bih veću tugu,
bila u gorem nepokoju.
Nije čudo, da tko broji 265
za kraljem se nad svijem prvi,
vjerenicu steć nastoji
od kraljevske svijetle krvi.
Ovo je narav od svijeh ljudi:
dobru sreću slijedom slijede, 270
uzvisiti svak se žudi,
za gospodstvom vas svijet grede.
Udvoriti dobroj sreći
i ljubovnik moj se želi,
prije nego mu svrne pleći 275
i od njega se dalek dijeli.
I ja ljubim verno njega,
skrit ne mogu, tajat ne ću,
ko moguća, ko većega,
za uzvisiti moju sreću. 280
Za sve, od kada sebe sama
na dar mu sam poklonila,
da se on vrže posred plama,
i ja bih mu druga bila.
Tijem ga je trijeba služit poći, 285
kako mu sam obećala,
nije mu kratit me pomoći,
sama sam se zavezala.
Kud grem, koju trpim silu,
na ke srnem nepokoje? 290
To da druga u svom krilu
s mene uživa dobro moje?
Po kom inom, neg po meni
dostojnije može i bolje
moj nevjerni nu ljubjeni 295
na kraljevsko doć pristole?
Tako mi će nad sve ine
držan vas vijek svoj ostati,
i ko uzroka sve visine
sveđ me ljubit i gledati. 300
Ali od onud dva bojnika
gredu, kojijem kažu slike,
slavnoga su Dubrovnika
dvije svijetle ono dike.
Hrabreni je Janko, snjime 305
brat Matjaš glasoviti;
nije mi stati ovdi brime,
u svijetle ću dvore otiti.
