Džono Funkjelica/AT TREĆI
| ←AT DRUGI | Džono Funkjelica Писац: Nepoznati autor AT TREĆI |
AT TREĆI
urediŠENA PRVA
uredi STIJEPO: Per amor di Dio, signor Giugno, pristani toliko na svak čas uzdisat! Hoć počinut od tvojijeh truda, hod' večeras sa mnom u vjerenice, di te s radosnijem i veselijem srcem čekaju.
DŽONO: Ah, signor Stefano, zašto mi ne kompatiskaš? Spomeni se da si bio od mojijeh godišta. Suhu drvu malo je oganj od-potrebe. Nemo' se mnom burlat, svrši me, da ovako desperano svršim. Ov[u]oi, o non v[u]оi, io vi son servitore!
STIJEPO: Ti držiš da se ja burlam, er si uzeo sve stvari alia roverscia. Džono, osvijesti se, evo ti vjere božje, da te gospa Jela večeras čeka u kuću, i od tebe je kontenta i ona i Anica. Nemo' da te što smeta strah očin, sve sam š njime ja malo prije adžusto, on je kontent da se ovdi vjeriš, samo da je prćija in contanti od pet tisuća, er budući i on dô toliko njegovoj kćeri a tvojoj sestri, hoće con ogni ragione da mu se opet vrate u kuću. Ovdi su sad pet tisuća koje ti ja obećivam u ime gospođe Jele a po smrti gospara Jerka i nje sve će biti tvoje.
DŽONO: Kad bih mogo promislit i držat za istinu stvar da je tako, što mi pripovijedaš, mogo bih odahnut od mojijeh truda; ma znam da je ovo romanca i jedna pripovijes, s kojom cijeniš odložit i osladit moje gorčine i čemere.
ŠENA DRUGA
uredi KUSALO: Gosparu Stijepo, pozdravila te gospođa Jela i rekla vam je, da dođete kad je vami drago; sve je spravno.
STIJEPO: Hoć vjerovat sad, ali ne? Osvijesti se jednom, gospođa Jela è donna maschia; ako Jerko uzufistika, ja sam koji ću bit posrijedi, i Niko Ručica, njegov neput, sve ćemo adžustati, i biće ко gospođa Jela ustjebude. Zato homo u dobar čas! Koga je sram i strah, ti vile ostavi!
DŽONO: Kad je tako, ja nejmam riječi ni jakosti da ti mogu zahvaliti na ovoj ljubavi, nu znaj, da dokle uzbudem živ, ostaće od nje spomena pri meni i u mom srcu. Neka mi prosti otac, ili mu će bit drago ili ne, ja hoću ovako ter hoću. Svaki je držaniji sebi neg nikomu: qui sibi, nequam cui bonum. Son disposto, čini od mene što je tebi drago. Homo, kuda oćeš, in b[u]on' ora!
ŠENA TREĆA
uredi RADE: Pomaga', ženo! Ali si se s duhovnjakom stala ter te priobratio od tvoje zle ćudi, i što mi malo prije ne dade u kuću uljestit, sad si i sama po mene poručila.
MARGARITA: Ono su među nami sve zla čeljad meli i činili; moja glavice, ti moj a ja tvoja, svoj svoga do jame ne ostavlja i ne meće. Ko je nas hotio omrazit, naće u svojoj kućici.
RADE: Sad da si blažena i od Boga i od ljudi! Valah sad bi se iznova s tobom vjenčo, neka živemo unąprijeda u goju, ljubavi i miru. I baba Andrijula, neka si potpuno mirna, da ti je učinila da si veće bređa.
MARGARITA: Na vjeru, Rade, po svijem senjalijem rekla bih da sam bređa: bradavice mi su pocrnjele, sise mi su ishridale i počele rastijet, što je najprvi ovo senjo, snahodi me tuga, došlo mi je bliještilo u oči, u utrobi ćutim muku, i krv mi se iz nosa počela trgat. Po, svijeh obiljezijeh rekla bih da će djetić biti.
RADE: Što mu drago bude da bude s berićetom!, Meni je drago da bez mene ona, ti ogradi to dijete, ter me izmijeni čokeša. Onake žene, valjaju koje bez muške glave travami, korijenjem i mantragulam djecu čine. Zato homo veće doma, dosta smo hudovnijeh noći strajali, budući živjeli u svađi i u nemiru.
MARGARITA: Moj Rade, ova djevojka dosta nas je služila, zato hoću da je vjerimo i da na sada nju darujemo joj vrhu plate kolarin od peset dukata, er nas je korisno, časno i vrijedno služila.
RADE: Ne ću te poreć, budi ti sve što hoć, sampjda me begenišeš. Katarina, kad gospa hoće, eto se udomi, i ali ćeš s dvora čovjeka, ali ovdi u gradu, izbira' na tvoj hator!
KATARINA: Na vjeru, gosparu, što ću se tuć po selijem, dje u dobru živeš četr miseca samo ljeti, a ostalo tuga i žalos; neka ti grada ter grada, naj liše sada, dje, kо umije planjom tako i onako potegnut a maljicom i kačom prikucnut, ne manjka mu dvaes dinara na dan. Zato i ja ću uzeti ili izvrsna Marangunića ili vrijedna Kamenarića.
RADE: Aferin, Katarina, оšđeldum, safalđeldum. A sad, moja Margarita, homo doma da se ispokojimo.
ŠENA ČETVRTA
uredi KAPETAN: Tanto mi basta, che ho scoperto ii tradimento, i da su ono bili mandatariji di conte di Curucucu, koji budući od mene afrontan i ranjen in un duello a p(ri)mo sangue con una stoccata in petto, budući čuo da sam kapitô u ovi liber grad, poslo je tanti forešiti contro di me, koji, gionti qui, da nije bilo za moje force, bili bi malo prije mnom dospjeli. Što budući od mene rapresentano a questo Magistrato, a oni avizani od spije s jednom filjugom aposta pošli su put Pulje. Zato za ovo ostalo života što mi ostaje risolvo sam se dospijet za živjet siguro na jednoj izuli od ovega dominija, ter ću se oženit per viver in pace e carità. Truma, hoć doć sa mnom, loco ; e fuoco averete sempre.
TRUMA:, Majde mi se bolj ovdi upisat za kapurala, a nigda mi ne manjka, kad je ovako moja sreća htjela, oženit se u jednoga od ovijeh gospara. Ogni un per se. Iddio per tutti! Zato, signor; cap(itan)o, andate соn. Dio!
KAPETAN: Ni jesi mogo bolje risolvat; od mene si satisfan per intiero i imo »lettere della fidelanza«. Resti felice, a Dio!
TRUMA: A buon viaggio! A sad mi je trijeba poć u kor od gvardije i priporučit se onijem kapuralim per non morir di freddo, dokle i ja stečem koga gospara.
ŠENA PETA
urediO fortuna potens quam variabilis. Ah, Teofraste, quantum mutatus ab illo! Spomeni se od onoga velikoga govorenja, è severo detto d' Antistene: insaniam potius quam delecter! A ti bio si se učinio jedna femincula za ljubav, fosti bruttamente deluso, bio si narugan d' un famulo, et il tuo Sulmonese Ovidio govori e dice: si qua volens apte nubere, nube pari: il vecchio la vecchia — star za stara, il nobile la nobila — plemenit za plemenitu, et sic de singulis, a ne un vecchio, kako i ja, iskati jednu mladu djevojku, correvo pericolo estremo, mogo sam urtati među skolje, e dar con lа fronte nel tropico del verno. О munde, o svijete, ja sam te sit, son sazio de tuoi scherni, tvoga prikora i ruga, et propterea voglio ritirarmi nel mio cubile per studiare la mia speculativa. Munde, immunde, vale!
ŠENA ŠESTA
urediBravo, hoć da ti rečem, Kusalo, ni ovomu se nijesam nado; prije sam cijenio letjet, neg gosp(ođ)a Jela da će risolvat ovako bez gospareve volje vjeriti Anicu i dovestiti zeta u kuću. Da vidite nevjestu, reko bi, da joj sunce iz obraza sja, para, da je s nebesa pala, sva ti je pokovana suhijem zlatom. Ja ti sam izišo ovdi na vrata za avizat gospara i rijet mu, kako stvar prohodi. Žinti kad dođe doma, biće svake buke i tarlabuke, a za rijeti pravo, grubu mu su učinili. Koja ti se večera spravlja: sve se ognjište svijetli u ognju, ondi se pale indiote, ondi kokoši, ona čisti kapune, ona duši golubiće, ona larda jarebice, pečena, varena, robe svake kо na piru. Ma kо je ovi Vlah? reko bih da je kurijer, er ga prate. Dobar prijatelju, odkle te imamo, komu si poslan i od koga?
ŠENA SEDMA
uredi KURIJER: Moj plemiću, idem iz Biograda od Petra Suhvičića s listim nekomu Jerku Logvi doći, ne umije-m-u imena naći ni izgovoriti.
KUSALO: Đusta te sreća dovela, ja mu sam djetić. Ma tako ti puta, poviđ mi, prijatelju, koje mu dobre glase nosiš?
KURIJER: Tako safuj vidio i tako mi poštena sofra, dobri prijatelju, vrlo poštene za toga gospara; njeke mu groše pošilje što mu su bili pri njemu, i reko mi je, da mi će bit od njega golem halvaluk. Zdravlja ti, je li kakav na plati?
KUSALO: Ako to bude, vjeruj mi, biti će lijep dar. Ma mi ovo odovuda gospara; pođi ti u grad, da te na oficio otprate, a mi ćemo te čekat ovdi.
ŠENA OSMA
uredi JERKO: Ovo su colpi i incette donositi sokline dukata doma, a ne kо i moja žena, koja hoće vrć pet tisuća u more; er dan današnji uzmi zeta, diskomoda' se, isčakći crno iza nokta; kupiš paka neprijatelje na tvoje dinare. A, a, a, nijesam se nado, da Sabatto ovako pronto od onijeh zaklada što su bili po njegove ruke u mene založeni da me će con puntualità ovako platit, e senza prorogha a dirvi il vero, è buon Ebreo. Useru ti zeta pri dukatim!
KUSALO: Da to ti su druzi zeta, ne voljno Kusalo; svud li sam nesrećan J..i vrag, zle ti sam planite, pod zlu ti sam se zvijezdu rodio! I ova mi fali, a ja cijenjah dobit kolač.
JERKO: Amo stani, kurvin pasalijeru, o komu zetu govoriš? Reci mi, što je novo!
KUSALO: Alerta, Kusalo, kad ne znaš ništa. Dokle mi ne daš kolač, non so niente.
JERKO: Dati ću, samo mi povijeđ što je to?
KUSALO: Meni kolač, a tebi zet u kuću, Džono Funkjelica, sin Maroja Babure, doveo ga je gospar Stijepo Trica. Da vidiš, gosparu, koja se festa spravlja u kući, sad bi tantarolu zabalo.
JERKO: Na ti kolač! (ovdimu da pes).
KUSALO: U ramenu ti usahla, zašto me siromaha biješ! Ja li ti sam kriv, er ti je žena gaće obukla, kad si ti lud i ne umiješ kućom vladat. Ma kad meni ne vjeruješ, evo ti neputa Nika od ovuda, sad ćeš od njega sve čut i razumjet.
ŠENA DEVETA
uredi NIKO: Dundo, sve ti čestito! nijesi mogô boljega zeta steći. Posla me tetka po vas, da dođete na ovo veselje, er bez tebe sve je gluho.
JERKO: A tebi mal anno e mala pasca i s tetkom! Vituperaste me pod staros; non so niente, nè voglio saper altro. Ma kad ste je vjerili, date con capo al muro, i spravite joj i prćiju!
NIKO: Dundo, nijesi dijete, nije trijeba ludovat. Onako hraneći mogo si se vituperat, a sad ad onta di cadauno učinio si što je bio razlog da odavna učiniš. Sada trijeba je da odbrojiš pet tisuća in contanti.
JERKO: Pet tisuća in contanti? pet tisuća na i tebi i teci! U krv mi ne tičite, od dinarijem-(m)i ne govorite, jes' me razumio! Non so niente, nè voglio saper altro. U mene su u ti đener kašuni pribijeni čavlim pasatičim.
NIKO: Ili ti tako ili ovako, zet je u kući, komu trijeba je sad pribrojit pet tisuća in contanti, er Maroje, otac Džonov, jedva se kontento na ti način. I to je Stijepo naš apena š njime adžusto, a po smrti tvojoj i tečinoj obećalo mu se sve vaše toliko stabilo koliko mobilo.
JERKO: Po smrti na vrbi mi svirali! car li osoli, neka ide a chi žde jure, ma za života ne znam ništa. A što se Maroje kontento za primit pet tisuća u gotovu, dones'te meni dvije, ja ću bit arčikontent, i da vam učinim strumenat u notariji. Ma pokli je tako, i on uljezo u kuću, da sе nami toliko ne rugaju, ako ne će uzet oni kredit što imam u Biogradu suproć onomu psu bez duše Petru Suhvičiću, altrimente non so niente, nè voglio entrar in casa.
KUSALO: Ter to se, gosparu, ti rugaš onijem dugom u Biogradu. Meni drugi kolač, a tebi mjedi i groši iz Biograda!
JERKO: Mjedi i groši iz Biograda? che grata nuova? spovijeđ mi kako je to, moj dragi Kuso?
KUSALO: Znaš kako? Došo je kurijer iz Biograda, tebi poslan od toga Suhvice i nosi ti knjigu i groše.
JERKO: Groše je kurijer iz Biograda donio? di je, brače, nu ga zovi!
KUSALO: Otpravili ti ga su u grad na oficio, ne može vele tardat. Ma ga ovo iz grada prate.
JERKO: Ferma' ga i zovi ovamo!
KUSALO: Dobar čovječe, zove te gospar Jerko, da mu pridaš te knjige.
ŠENA DESETA
uredi KURIJER: Zdravo, poštovani gospodine! Meni kolač, a tebi lis i pozdrav iz Biograda od Petra Suhvičića!
JERKO: Pr, pr, useru ti lis i pozdrav; jesu li groši, to je moj poso?
KURIJER: Sve će bit gotovo, kad prolegaš knjige.
JERKO: Nu da' je ovamo; signor Niko, eja nije pri meni oćala, nu mi je prolega' ti!
NIKO: Na tvoju zapovijed! (Ovdi Niko lega knjigu): Al Mag-o Signor Jerko Kloka, Ragusa. Adi 10 Frev. 1676 in Belgrado. Vele drago pozdravljenje gosparu Jerku Kloki od mene Petra Suhvičića! A sada neka znaš, da sam s pomoći gospodina Boga dobro zdrav, što isto žudimo čuti i od vas. A sada budući ja bio poteško nemoćan, da ni mogoh umrijet ni ozdraviti, i znadući da vam je pri meni pet tisuća reala Sivilja grose, i budući se podneso zavjetom, ter skapulam od rečene nemoći, da vam ću udile povratit vaše što je pri meni, er nije nigda bila moja miso u lažu vam udrit, zato budući ja ozdravio, spediskavam ovega kurijera aposta za dat vam na znanje: ali ćete ove mjedi da vam impenjam u toliko koža sušica i bivolica, ali u toliko voska i ostale prateži od vaše sodisfacioni, ali ćete da vam ih tragam u Ankonu ali u Venedik? Učiniću, kako vi zapovijete. Drugo mi ne ostaje samo čekati vaše zapovijedi, i moja domaćica P. V. D. vašu gosp(ođ)u Jelu.
JERKO: A za čenze ni za dobit kurvin pas ne reče ništa. Da ti rečem: odahnuh i ovo ti se ne nadah, zašto sved četvrti dio pogine. A ti, prijateju, pođi gori u han, ja ti ću poslat kolač, a sutra koliko se otvori, daću ti odgovor i spediskaću te natrag.
KURIJER: E tako, moj dobrikoviću, da ti sam siromah priporučen, er su tijesni puti; priklopio je od svud snijeg, а о malu sam i harču došo.
ŠENA JEDANESTA I ULTIMA
uredi NIKO: Vidiš, dundo, eto ti se vratiše dinari u kuću, od kojijeh se nigda nijesi ni nado. Zato homo veće doma, neka podpuno veselje učinimo!