Ko godi je prvi bio
ki iznađe slikovati
ljudcki život bojnoj rati,
vele znô je i umio.
U boju je množ privara
i zaprijeka i zasjeda,
a svak pozna i svak gleda
kako ovi život vara.
Čas pokoja nije ni mira,
sveđ je u boju odor hudi:
kad se rađa, čovjek trudi,
kada žive, kad umira.
Množ viteza i množ sluga
boj neskladni često gubi,
a dug život naš pogubi
oca, sina, kuma i druga.
Od vojske se vojska straši
i u svako preda doba,
a svijet i put i hudoba
neprijatelji sveđ su naši.
U bjen'ju se sprva čuje
bubanj, trublja, svijetli sve se,
stijeg i perje prostire se,
nu sve s krvim pak svršuje.
U životu perja prše
i stjegovi tašte časti,
bubnji buče oholasti,
nu sve to smrt u grob svrže.
Od razmirja krvavoga
kada i koja svrha biće,
a tko kada doživiće,
nitko ne zna izvan Boga.
Vojevan'ju i zavadi
opće često nasliditi,
za umrle poraziti,
kuge udesne i zli gladi.
A naš život često druže
i š njim zajedno opće doći
zlobe, grijesi i nemoći
i od tijela i od duše.
Tijem je istina da se bije
ko god žive na sem svijeti,
er vojevat i živjeti
nije stvari priličnije.
