0001 Četu kupi Lekić Hasan-bego
0002 od krvave šeher Podgorice,
0003 malu četu četrdeset drugah,
0004 evo poljem širokijem pođe
0005 i gore se Ture prifatilo
0006 dokle dođe Sutorman planini,
0007 tu zapade drumu nakraj puta
0008 pa pogeda zelenom planinom:
0009 al’ to idu tri-četiri druga,
0010 ondaj Hasan družbi besjedio:
0011 "Nemoj koji žeći dževerdana
0012 priđe moga, braćo, ne čujete
0013 na sokola Vučetića Marka."
0014 U to doše k njima Crničani,
0015 priždi pušku Lekić Hasan-bego
0016 na sokola Marka Vučetića,
0017 al’ je Marku bog i sreća dala
0018 ni rane mu pusta ne zadade,
0019 pade junak pri zelenoj travi,
0020 breški puški živi oganj daje,
0021 breška puče, a družbu pokliče,
0022 Hasan-begu srce izgorjela.
0023 Kad viđeše podgorički Turci,
0024 pleći daše, a bježati staše,
0025 al’ im ne da Vučetiću Marko,
0026 no pokliče, a za njim’ poteče:
0027 "Vež’te, Turci, naopako ruke!
0028 Ol’ ću moju braću pokliknuti,
0029 svjema ću vi odasjeći glave!"
0030 Kad to čuše podgorički Turci,
0031 sami ruke naopako vežu,
0032 najzadnjemu Marko sveza ruke,
0033 pa na ramo bači dževerdana
0034 zlosretnjega Lekić Hasan-bega,
0035 otle pođe zelenom planinom,
0036 za njim idu četrdest’ Turakah
0037 svezanijeh naopako rukah,
0038 evo idu krvavoj Crmici
0039 u gizdavo selo Boljeviće,
0040 na dvorove serdara Plamenca.
0041 Kad ih serdar bješe ugledao
0042 sestričiću svome besjedio:
0043 "Sestričiću, Vučetiću Marko!
0044 Ti, nećače, moje desno krilo!
0045 Otkud tebi četrdes’ Turakah,
0046 te ih vodiš, sinko, iz planine,
0047 svezanijeh naopako rukah?"
0048 A Marko je njemu besjedio:
0049 "Moj ujače, Nikola serdare!
0050 Ja ih jesam ufatilo momče
0051 u Sutorman visoku planinu
0052 s ovom mojom uzdanom družinom."
0053 Pa tek momče riječ izgovori,
0054 tanka ga je knjiga dopanula
0055 od Alije Saliaginića,
0056 a vako mu knjigu piše Ale:
0057 "Bogom brate, Vučetiću Marko!
0058 Pokloni mi brata Mahmut-agu,
0059 evo tebi osam kesah blaga,
0060 a suviše njegovo oružje,
0061 ono valja stotinu dukatah."
0062 A kad Marka knjiga dopanula,
0063 on Aliji tako napisao:
0064 "O Alijo Saliaginiću!
0065 Što budališ i knjigu mi pišeš
0066 da ti predam brata na otkupe,
0067 ne bih ti ga danas poklonio
0068 da mi pošlješ i sto ćesah blaga."
0069 U riječi u kojoj bijaše
0070 on povika braću u družinu
0071 te Turcima pokidaše glave,
0072 okitiše kulu serdarevu.
0073 Crmničan’ma pjesna na poštenje,
0074 na poštenje i na dugo zdravje,
0075 Bog im dao i sreću i zdravlje!