Jur spravna sam u radosti
Djeliti se tjela od moga,
Združit moje čestitosti,
Druga sljedit ljubjenoga. 2420
Ti mê gvozdje prem nemilo,
Slatka utjeho nepokoja,
S kiem je dobro mê svršilo,
Na komu je slika moja.
Ti sred prsi ljubjenieh 2425
Put krvni si otvorio,
Kroz kî iz muka pakljenijeh
Duh stravljeni ‘e odletio.
Posred prsi ne ću ranu
Mîeh trudnijeh sad razlati,
Nek mâ duša prie na stranu 2430
Gdje moj dragi bude stati.
Sliko moja nemilosna
Koja svrši raj istini,
Ah, i mene, jaoh, radosna,
Svrši, satri i raskini. 2435
Mene istu mnom ubit ću
Kad mnom dragi dospio je,
Mnome mene, jaoh, svrši ću
Kad mnom dospie dobro moje.
Po ću, ah, po ću već sljediti 2440
Sunce moje izabrano,
Nek uživat, nek viditi
Budem lice toj sunčano.
Ti ljubjena mâ Ljubice,
Na mâ djela ne straši se, 2445
Niti ustavljaj mê desnice,
Ni moj želji opiri se.
Neg pođ ćaćku zledi moje,
O pridraga, ter odkrit ćeš,
Ah, mê smrtne nepokoje, 2450
Njemu samiem spovidit ćeš.
Lis ovi mu umiljeno
Dat da budeš još te molju,
Pozna djelo nek ljuveno,
Svu ćud priku, mû nevolju. 2455
LjUB[ICA]:
Kako smrtna oglasnica
Bez bolesti vjek da bude
Tvoje vjerna dvorkinjica,
Da spovjeda tvoje trude?
Ah, promjeni, mâ gospoje, 2460
Hude odluke, tašte smeće,
Nemoj trunit cvietje tvoje,
Tvê mladosti u proljeće.
Nemoj da te kî san hara,
Što si snjela, ah nestavno, 2465
Neman prika često vara,
Govorenje nje je izdavno.
Nemoj sebe izdavati,
Jaoh, na pamet pomno stavi
Sama sebi smrt zadati 2470
Da je proć Bogu i naravi.
Koljena si od ljudskoga,
Nemoj sršit tač nemilo,
Od srca ‘e nestavnoga
Take smrti priko dilo. 2475
Dakle, mila, već promjeni
Tašte odluke tvê sljediti,
Tvoga lica zrak rumeni
Nemoj tako potamniti.
FIL[OMENA]:
Ah, rječi su sve zaludu, 2480
Gluhjem hridim sve govoriš,
Zaman misli tvoje trudu,
Da me od smrti oslobodiš.
Duša moja hrli očito
Gdi je pokoj vas moj pravi, 2485
Imam srce stanovito
U ljubjenom u ljubavi.
(Ubija se)
LjUB[ICA]:
Vajmeh meni, ah bogovi,
Što učini? Rana ovo je,
Jaoh, izdahnu, i trud ovi 2490
Mo će podnjet srce moje?