U samoći (Milo Jovović)

Milo Jovović

U samoći u noćnoj tišini,
Kada mirno svaka duša spava,
U lug gusti tamo u daljini
Slavulj pjesmom šumu razdragava.
Pjeva slatko, zove svoju drugu,
Ona k njemu za časak doleti;
Razgoni mu i sjetu i tugu –
Veso' pjeva lugu i vrleti.
Ja, usamljen od ljudi i sv'jeta,
Nikog nemam, samac čase brojim –
Oj sudbino, nemila i kleta,
Kad ću jednom da se uspokojom?
Već mi srce uzkoleba grudi,
Kao da će odleti vanka;
Svaka mis'o novu želju budi,
Nemam mira, počiva ni sanka.
U samoći, sred noćne tišine,
Kada mirno svaka duša spava,
Moje srce radi nje mi gine,
Jer je silno ljubi – obožava.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora), 1897., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 2., u Beču, 16. februara 1897., str. 24.