U vaslavu sveca onoga dana
Pismo u krasnu i lijepu Božju slavu, pa pismo u dobri i u bolji čas po božjemu zakonu a Srpskome adetu, a sada ćemo piti u vaslavu svetoga Nikole(ili koji bude), Božjega ugodnika, domaćinova krsnoga imena, da mu uskrsne i pomože na svako strašno mjesto, đe ga prizivao i kada mu se molio, da Bog da! Domaćin ga, naš brat, slavio punjem i proskurom, a on njega svakom srećom i berićetom, a najviše junačkim zdravljem i veseljem, da Bog da! Slavu slavio, ona ga i pomagala; vrsne i birane kumove i pobratime sabirao od dobre volje a bez nevolje, da Bog da.
Reference
urediIzvor
urediSrpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 351.