Ubila žena muža

Okopavao čovjek u polju kukuruz, a žena mu se odocnjela s ručkom, pa je počne karati i zamahne motikom da je udari, a ona se izmakne te u obrani ščepa kamen, te nesrećom pogodi ga u slijepo oko^[a] i odmah pane mrtav. Žena se prepade i pokaja, pa da joj ne bi niko znao, uzme motiku i zakopa muža na ono isto mjesto, misleći da je niko ne gleda; ali joj viđe sinčić koji u brdu čuvaše brȃve, pa potrči k majci kukajući svog oca, a ona pobježe. Onda sin zaviče na druge čobane te je uhvate i povedu sudu, a sud je objesi.^[b]

Napomene

↑ Slijepo oko zovu ono mjesto u glavi između oka i uha, đe je najtanja glava.
↑ Ovo je istini slučaj koji se dogodio u nahiji drmničkoj u Crnoj Gori god. 1853. kad sam ja kod pok. kneza Danila kao sekretar bio, i ne mogu propustiti da ne dokažem rijetki, a u isto doba smiješni postupak sina one žene, koji je onda imao okolo 14 svojih godina: kad su ženu doveli na Cetinje knez Danilo i sudnici (pa i ja) slušali su ovo dijete kako vješto, bistro, i oštro optužuje mater đe ona sluša, i aša da nije istina, a on put nje iskovrči oči a uhvati se rukom za nešto malo puščice oputom na više mjesta svezane, pa put matere: muči krvnice, a ne majko! kako nije? Pa pošto sve kaza, zamoli gospodara da mu dopušti da je on ubije kako bi oca osvetio, a to onom njegovom puškom. Pok. knez Danilo od šale reče mu: hajde de da vidimo hoće li ti puška upaliti, i ako uždi dopuštiću ti. On se obeseli pa počne pokuckavati dlanom od ruke blizu čarka da mu bolje na prašnik barut izide, a šipkom od iste puščice pritvrđivati krem, pa je nateže i odape. Na njegovu žalost puška mu ne upali, a on od jada njome o jedan kamen te je svu u komade učini, govoreći: e pusta ostala! kad si taka što ćeš mi? Pok. knez i svi koji to gledahu da popucaju od smijeha, i gospodar mu darova dukat da drugu kupi.

Izvor

Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 8–9.

[1] Slijepo oko zovu ono mjesto u glavi između oka i uha, đe je najtanja glava.

[2] Ovo je istini slučaj koji se dogodio u nahiji drmničkoj u Crnoj Gori god. 1853. kad sam ja kod pok. kneza Danila kao sekretar bio, i ne mogu propustiti da ne dokažem rijetki, a u isto doba smiješni postupak sina one žene, koji je onda imao okolo 14 svojih godina: kad su ženu doveli na Cetinje knez Danilo i sudnici (pa i ja) slušali su ovo dijete kako vješto, bistro, i oštro optužuje mater đe ona sluša, i aša da nije istina, a on put nje iskovrči oči a uhvati se rukom za nešto malo puščice oputom na više mjesta svezane, pa put matere: muči krvnice, a ne majko! kako nije? Pa pošto sve kaza, zamoli gospodara da mu dopušti da je on ubije kako bi oca osvetio, a to onom njegovom puškom. Pok. knez Danilo od šale reče mu: hajde de da vidimo hoće li ti puška upaliti, i ako uždi dopuštiću ti. On se obeseli pa počne pokuckavati dlanom od ruke blizu čarka da mu bolje na prašnik barut izide, a šipkom od iste puščice pritvrđivati krem, pa je nateže i odape. Na njegovu žalost puška mu ne upali, a on od jada njome o jedan kamen te je svu u komade učini, govoreći: e pusta ostala! kad si taka što ćeš mi? Pok. knez i svi koji to gledahu da popucaju od smijeha, i gospodar mu darova dukat da drugu kupi.

[a]

[b]