Tužbalica snahe za deverom
A što s tobom ne govorim,
moj đevere!
Mudra glavo i pametna,
moj delijo!
Što salomi braći krila, 5
đever-brato!
Što ojadi familiju,
dični brate!
I kumove i drugove,
druževnjače! 10
Druževnjače i junače,
moj đevere!
Na koga se ti naljuti,
rano ljuta!
Te ovano nas ojadi, 15
jad da mi je!
Jesu l' bolje lrisnažale,
Bog ih kleo!
Te ti srce salomile,
moj sokole! 20
Zar nemade gdje poginut,
kuku mene!
U dva rata učestvoza,
ratoborče!
Kad trebaše, mio dome, 25
dom đevere!
Da poštenu starost tvoju,
ti odmoriš!
Tad najgore ti pogibe,
moj sonole! 30
Od sudbine iznenada,
Bog je kleo!
O radniče bez umora,
moj đevere!
A junače bez uzmaka, 35
junak đešo!
Kuća ti ga izdavala,
jes' zaisto!
Družina te pomagala,
druževnjače! 40
Mudra glavo od jezika
i pravična!
Oštra sabljo od čelina,
ubojita!
Dobri brate, svake svojte, 45
moj đevere!
A braća su cio svijet,
ti zboraše!
I to tebe priličaše,
svači brate! 50
Svud si bio po bojišta,
reatoborče!
Junački se ti borio,
za spas roda!
Moj od doma najmilije, 55
dom ti tužan!
A ka srcu najžalije,
žalost velja!
Pa ću ti se zamoliti,
mili dome! 60
Ako bude od sastavka,
mrtvačkoga!
Ti potraži braću tvoju
i stričeve!
I obadva roditelja, 65
rod ti tužan!
I žalosne sestre tvoje,
moj zaove!
Seju Zoru i Milenu,
mene lele! 70
I glasitu ujčevinu,
Medenice!
Oni će te medno sresti,
to znam dobro!
I ovamo puštat neće, 75
uh da mi je!
Tu ćeš naći brata moga,
brate Joko!
Pozdravi ga s mnogo zdravlja,
molim ti se! 80
I reci mu neka znade,
to zaista!
Da ja više braće nemam,
Joko brate!
Kom’ ostavi đecu moju, 85
moj đevere!
Koja su te osobila,
od sveg roda!
Ona su ti ime dala
iz milosti! 90
I Đidom te baš nazvala,
znaš li dome!
A koga će sada zvati,
moj đevere!
I koga će prizivati, 95
ti moj dome!
Još ću ti se zamoliti
moj đevere!
Da prošetaš kroz Srbiju,
slobodiju! 100
Da obiđeš mnogo znana,
razbojišta!
Da potražiš brojno društvo,
izginulo!
Tu su naša mnoga braća 105
i drugovi!
Život dali za slobodu,
vitezovi!
Za slobodu našeg roda
i naroda! 110
Oni će te divno sresti,
to znam dobro!
S biranima mjesto dati,
priliči ti!
Poslužiti rujnim vinom, 115
ratnog druga!
Da napojiš bonu siagu,
ratoborče!
Pozdravi ih s mnogo zdravlja,
poštenja ti! 120
I reci im kano jeste;
da je zemlja na mir stala,
a dušmanska kruna pala!
Dobili smo mi slobodu,
mnogo nas je krvi stala! 125
Ja bih jadna još zborila,
no ne mogu od žalosti,
prevelike!
Za junačnom glavom tvojom,
soko đešo! 130
jer me živo srce boli,
iz istine!
Glas pogibe, nam nestade,
s tvoje strane!
Ko će društvo razgovorit, 135
mudra glavo!
Kad te nije u družini,
druževnjače!
Druževnjače i junače,
junan đešo! 140
No te više žalit neću,
ne zaisto!
Nako ovo za dsvijek,
dobri bane!
