Tri čaše

Tri čaše  (1894)  Pisac: Stevan Bešević

Napunimo čaše rumenoga vina,
I ustan’mo složno svi za sretan čas,
Spomenimo Tvorca gore u visina,
Pa zdravice čujmo, rodoljubni glas:
... Prva nek’ je čaša nam’jenjena rodu,
Živila nam ljubav,... živjeo nam rod,
Živili nam borci što nas meti vodu,
I zlatnome cilju upravljaju brod.
... Zato braćo draga, sokolovi sivi,
Nazdravimo Srpstvu da nam ono živi;
— Živila nam sloga i junački rod!

Dosta bješe tuge,... dosta bješe jada,
Ubrišimo suze,... odbacimo vaj,
Nek’ nam snaži grudi zlatokrila nada,
I neslozi našoj osvanuće kraj;
... Druga nek’ je čaša nam’jenjena s toga,
Onom’ koji mrzi svake zlobe čin,
Živio nam svaki, koji brata svoga
Vrelom dušom ljubi,... to je pravi sin!
... Za to braćo draga, sokolovi sivi,
Nazdravimo tome, ... Bog nek’ toga živi,
Živila nam sloba i junački sin!

Uskliknimo sada sred vesela zbora,
Nek’ zaori slave urnebesni jek;
Bože nam poživi svakog dobrotvora,
Spominj’o im djela pedeseti v’jek!
... Treća nek’ je čaša nam’jenjena ova,
Svakom, koji čuva prosvjete nam hram,
— Škola će nam dati pravije’ sinova,
Rodoljuba tvrdih kao stanac kam!
... Za to braćo draga, sokolovi sivi,
Dobrotvoru slava!... Bog neka ga živi,
— Živio nam roda svaki dobrotvor.

Spljet.

Izvor

1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 17, str. 260.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Stevan Bešević, umro 1942, pre 82 godine.