Tibulo

Vojislav Ilić

Tibulo

Tibulo Pisac: Vojislav Ilić

Pred hladni Venusov kip, pod senkom pitome noći,

Tibulo, kvirit mlad, začuđen, zastade nemo,

I čudni gledaše lik. Na krilu odmora svoga

Romula večni grad spokojno, tiho je dremô,

A kvirit stoji mlad,

I s čudne statue te sanjive ne svodi oči,

I gleda bajni rad.

I zora sinu već, a on je stojao budan;

I snova tavna noć raspusti čarobne vlasi,

A on je snevao san - i prekor iz sna ga trže,

Kroz burni, celi grad, što tajni zborahu glasi,

I on je čuo sam:

Nesrećni Tibulo naš, bogovi neka ga štite!

On ljubi hladni kam.

mart, 1883

Izvori

• Vojislav Ilić: Celokupna dela, Knjiga I, strana 46, Izdanje Sveslovenske knjižare, M. J. Stefanovića i Druga, Beograd, 1922.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vojislav Ilić, umro 1894, pre 130 godina.