Težak grešnik
Bolovao bolan Andrijašu,
Bolovao devet godin’ dana;
Kroz kosti mu trava pronicala,
A kroz usta ljuta trubeljika,
Iz jezika gorka čemerika. 5
Od njega se braća odreknula,
Odrekla se previjerna ljuba,
Samo nije stara mila majka.
Al govori bolan Andrijašu:
"Ovor jesi, stara mila majko! 10
Preži meni hitre bedevije,
Bedevije pod nove kočije;
Vozi mene moru na brigove,
Pa me bacaj u to sinje more!"
To je majka za Boga primila; 15
Upregla mu hitre bedevije,
Pa ga vozi moru na brigove;
Bacala ga u ’no sinje more,
Bacala ga do dva do tri puta;
Majka baci, a more izbaci. 20
Al govori bolan Andrijašu:
"Vozi mene dvoru bijelomu,
Pa mi loži oganj-vatru živu!"
To je majka za Boga primila,
Vozila ga dvoru bijelome; 25
Ložila mu oganj-vatru živu.
Bacala ga do dva do tri puta.
Majka baci, a vatra izbaci.
Al govori bolan Andrijašu:
"Dovezi mi do devet popova, 30
I desetog oca igumana!"
To je majka za Boga primila,
Dovezla mu do devet popova,
I desetog oca igumana.
U ruci mu trostruka kandžija[1], 35
Pa on bije bolna Andrijaša.
Kud ga šica, tuda krvca pišca[2]:
"Kaži, Rade, što si sagrišio?
Ljut se kamen od tebe stvorio!"
Al govori bolan Andrijašu: 40
"Nemoj mene, oče igumane!
Kazat ću ti, lagat tebi ne ću:
Pet sam godin’ arambaša bio,
Po crkvi sam oltare rušio,
Sveto tilo u pušku metao, 45
Kaleži sam konje potkivao". —
To izusti, pa dušu ispusti;
Kamen mu se od tila stvorio.
Mato Zdjelarević, II, br. 106.
Iz Sibinja kraj Broda.
