Tako je moralo biti (drama u tri čina)/26
VI
SOFIJA, PREĐAŠNjI
SOFIJA (dolazi spolja) Pismo sam predala.
ĐORĐE: U ruke?
SOFIJA: Ne, gospodin nije bio kod kuće.
ĐORĐE (Jeli) To opet ne znači ništa, to je gubljenje vremena. Jelo, sad, je li, ne postoji ništa više čega bi se smeli bojati, što bi nas moglo prečiti? Naoružani smo hrabrošću i ja i ti. Odobravaš li da pođem sam naći ga?
JELA: Idi, idi sad i... slušaj... primi i najteže uslove... i najteže uslove, Idi, požuri!
ĐORĐE: Doviđenja! (Ode žurno)