Starina Novak i Tanković Osman

* * *



Starina Novak i Tanković Osman

Zakukala sinja kukavica,
Zakukala povrh Romanije,
To dočula tri gorska 'ajduka:
Jedno jeste Starina Novače,
A drugo je Deli-Radivoje, 5
Treće jeste Novaković Gruja.
No govori Novaković Gruja:
„Mili babo, Starina Novače,
I moj striče, Deli-Radivoje,
'Ajd d' idemo povrh Romanije, 10
Gde to kuka sinja kukavica,
Da pitamo sinju kukavicu,
Je li bila na Prolom planini,
Da l' je nama Prolom okopneo,
Okopneo i ozeleneo, 15
Da l' prolaze ti mladi trgovci,
Da l' pronose blago svakojako,
Može li se šićar šićariti,
I bijela blaga zadobiti?“
To rekoše, jednako ustadoše, 20
Pa na Prolom sva tri iskočiše,
Pa pitaju sinju kukavicu:
„Jesi l' bila na Prolom planini,
Da l' je nama Prolom okopnio,
Okopnio i ozeleneo, 25
Da l' prolaze ti mladi trgovci,
Pronose li blaga svakojaka?“
Tad govori sinja kukavica:
„Aj boga ti, Starina Novače,
Kad me pitaš, pravo ću ti kazat, 30
Odavno je Prolom okopneo,
Okopneo i ozeleneo,
I trgovci odavno prolaze,
I pronose blago svakojako,
Tu se može šićar šićariti, 35
I bijela blaga zadobiti;
No al' vama odnela šićara,
Tu sad prođe Tanković Osmane,
I protera do tri konja vrana,
Na konjima tri tovara blaga.“ 40
Kako čuše tri gorska 'ajduka,
Brz' odoše gorom Romanijom,
Pretekoše Tanković Osmana,
Uvatiše druma širokoga,
Neki jelu, a neki za stenu. 45
Eto ide Tanković Osmane,
Konje tera i tanko popeva,
I on nosi tri tovara blaga.
Ugleda ga Starina Novače,
Zemlji kleče, nešto puški reče: 50
„Bolan, brate, bistri dževerdare,
Ta nemoj me ognjem prevariti,
Za oko te ni moliti neću.“
Zemlji pade, puška oganj dade,
Mrtav pade Tanković Osmane; 55
Osman pade, a Novak dopade,
Te mu skida sa ramena glavu;
Pa uzeše do tri konja vrana,
Odneseše tri tovara blaga.
Osman osta nogom kopajući, 60
Novak ode s društvom pevajući.
Prav' odoše kud su naučili.


Izvor

Krsto Božović, Arhiv SANU, Etnografska zbirka, rukopis br. 197. 226. i 249.