Srbin

Milo Jovović

Slobodan sam svetu reći
I s ponosom kazat' javno:
Da je moje ime slavno,
Da se Srbin zovem ja;

Mom' ponosu, mojoj sreći,
Nek' zavidi pakost tuđa,
Hrabro mišce, čelik gruđa,
U mene su, to nek zna.

Ne bojim se svih strašila,
Što ih ljudska ruka stvori;
Srba ništa ne pokori,
On je uvjek ost'o jak;

Gle, Kosovo, na njem sila,
Hoće Srba da istraži;
Al' se bojnim kopjem snaži,
Odbijajuć' ropski mrak.

Gledaj borbe bez prestanka,
Kroz vjekove koje vodi,
Uzburkano more brodi,
Braneć' ime, mili rod;

Dok je sunca, bjela danka,
 On će ostat' vjeran rodu,
Branit' ime i slobodu,
Njegove je sreće plod.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora) 1901., Milo Jovović, „Golub“, broj 10., u Somboru, 1. maja 1901., str. 146.