Spaljenoj pjesmi
Zbogom pjesmo moja,
Najvjernija drugo,
Mila si mi bila,
Ali ne za dugo.
Mila si mi bila,
Kad su prsa moja,
Uzdisala slašću
Sreće i pokoja.
Mila si mi bila,
Kad proljeće moje
Kitilo me cv'jećem
Različite boje.
A sad si mi tužna
I puna gorčila,
Jer se radost moja
Tugom zamjenila.
Što u tebi spjevah,
Bješe želja živa,
Koja mi se jošte
U srdašcu skriva.
Al' u tebe pjesmo,
Ne sm'je dalje stati,
Plamen će je živi
Sada progutati.
Al' s' pepela tvoga
Ona želja stara,
Nać' će opet mjesto
Sred mojih njedara.
I tu će ostati,
Dok mi srce bije,
Pa i u grob doći će,
Da se samnom skrije.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 44., u Beču, 15. novembra 1895., str. 412.