Milo Jovović

Zbogom pjesmo moja,
Najvjernija drugo,
Mila si mi bila,
Ali ne za dugo.

Mila si mi bila,
Kad su prsa moja,
Uzdisala slašću
Sreće i pokoja.

Mila si mi bila,
Kad proljeće moje
Kitilo me cv'jećem
Različite boje.

A sad si mi tužna
I puna gorčila,
Jer se radost moja
Tugom zamjenila.

Što u tebi spjevah,
Bješe želja živa,
Koja mi se jošte
U srdašcu skriva.

Al' u tebe pjesmo,
Ne sm'je dalje stati,
Plamen će je živi
Sada progutati.

Al' s' pepela tvoga
Ona želja stara,
Nać' će opet mjesto
Sred mojih njedara.

I tu će ostati,
Dok mi srce bije,
Pa i u grob doći će,
Da se samnom skrije.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 44., u Beču, 15. novembra 1895., str. 412.