Glazbo zvonka, zašto glazbu slušaš žalno?
Slast na slast ne vojšti, radost radost ište;
Zašto voliš ono što ne primaš harno,
Il s užitkom primaš stvari što te tište?
Ako ugođenih zvukova ti kolo,
Vjenčanih u vjernoj slozi, uho grebe,
Oni samo blago kore te što solo
Kvariš dionice skladane za tebe.
Jedna žica, gle, ko blag muž drugu sretne,
Svaka svaku dirne uzjamnim redom,
Poput oca, djeteta i majke sretne
Jedan mio zvuk svi poju kao jedno;
Njihov nijemi poj, mnogostruk, regbi jedan,
Tebi pjeva: »Samcem postat ćeš nijedan«.
