Sonet (Šekspir) 66

Umornom od svega u smrt mi se žuri,

Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,

I nitkova što bogato se kinđuri,

I odanost kako poniženja snosi,

I zlatna odličja o pogrešnom vratu

I savršenstvo u blatnom beščašću,

I device silom predate razvratu

I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja

I zločince kako vladaju dobrotom,

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,

I kako iskrenost brkaju s prostotom:

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.

Od nje me tek ljubav može sačuvati.