Ali zašto s jačom ne zavojštiš strasti
Na tog krvožedna silnika, na vrijeme?
I ne utvrdiš se u svojoj propasti
Boljim sredstvima od jalove mi pjesme?
Sad stojiš na vršku trenutaka sreće,
Mnoge djevičanske bašče nesađene
S krotkom bi ti željom dale živo cvijeće,
Puno sličnije od slike patvorene.
Životne su crte obnova života;
Kroz vremena kist i đačko pero moje
Ni skrita ti vrijednost ni vanjska ljepota
U očima ljudskim žive ne opstoje.
Razdaješ li sebe, sebe čuvaš smrtan;
Moraš živjeti, umijećem svojim crtan.
