Snovala je t’nka Stana



Snovala je t’nka Stana

Snovala je t’nka Stana,
snovala je belo platno,
za d’n ga je osnovala,
za dva dni ga izatkala,
pa ga prati pri trziju, 5
da voj kroji anteriju:
neje dl’ga, neje kratka,
t’m’n da je za nosenje.



Reference uredi

Izvor uredi

  • Dragoslav Manić Forski, Antologija lužničkih narodnih pesama, Babušnica : [b. i.], 1974., str. 26.