◄   ПОЈАВА VII POJAVA I ПОЈАВА II   ►

ČIN DRUGI
 
POJAVA I
Soba u zamku Radimirovom. Jutro je. RADIMIR sam.

 
Danas s' uprav' mjesec navršuje
Kako ga je pokrila za svagda
Crna zemlja.
Sinoć bujno kolo, svirka, pjesma,
Mlada uza nj sa svatima neva,
A već jutros ležaše u grobu!
O moj b'jedni sine, b'jaše dakle
Zapisano u sudbini tvojoj
Da grob hladni
Postelja ti ženidbena bude!
Vaj! još nikom' ne bi tako podan
Uz med otrov; još nikoga tako
Bog doveo nije cvjetnom stazom
Do najviše tačke uživanja,
Pa mu ondje život pretrgnuo. —
(Zagleda se u lik svoje žene, koji visi o zidu.)
Mila drugo, Katice moja,
Nevinosti i dobrote cv'jete,
Blaženi nam tecijahu dani;
Ali tečaj bi im odveć kratak;
Smrt za rana pokosi m' i tebe.
Sad Radimir sam je u svom zamku,
Sam je, star je, 6'jedan kao niko,
Bez utjehe između dva groba.
Da si barem ti ostala meni!...
Ne, ovako bolje; evo sada
Smrti tvojoj radujem se čisto;
Jer da s' i ti, kao ja, vidjela
Ono naše jedino dijete
Gdje onako b'jedno duh ispušta,
Bilo bi ti materinsko srce
Onog časa od žalosti puklo.
Bolje, bolje što umrije prije.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.