Beščovječna djela mrska
Duman-paše Ćuprilića
i nevina krv đetinjska
koju Turstvo bezrasudno
na primorska polja prosu
srce, dušu Crnogorca
razdražiše, uvrediše.
Poče prava krv đetinjska
po državi turskoj vikat,
i na osvet dozivati
crnogorsku hrabru mišcu
i potomke neutrudne
Nemezise, djelom strašne;
staše oci, braća đece
turskom rukom posječene
na jata se bojna viti
po državi Osmanovoj;
stade turska neprestano
dnevno noćno krv se liti
na sve strane i krajeve;
gospodski se turski saraj
svaki krvlju turskom umi.
Niz drumove, niz kaldrme,
niz planine gordevidne,
niz prostrana ravna polja
česta vrela krvlju turskom
crnotečna potekoše.
Staše često dolećivat
knjige krvlju crnom turskom
nagrđene, napisane
na Čengića dvor glasiti,
na viteza dva Čengića,
a dva paše dvotuglije.
Piše Turčin s svake strane:
"Aman, paše, sunce naše,
vidite li mnoge jade
što vi vlaška Crna Gora
od sinovah carevijeh
neprestano radi, gradi?
Krv se turska svud prosipje,
puška pušci glasom ne da
odmaknuti ni uteći,
nit' Turčinu, turskom sinu,
jauk glasa kad prestaje.
Svaki viši odžak turski,
u kojemu sv'jeća Turstva
pravo sjaše i goraše,
svakome se sv'jeća sjajna
krvlju svojom ugasila.
Kadune se dične turske,
od žalosti mnoge tužne,
pomamjene poskitaše
proz dubrave i planine.
Đe ti priđe po granici
mujazije s jasnim glasom
sa munarah visokijeh
pošiljahu sa izrikom
falu svecu gromoglasnu,
tudijena sad kurjaci
krvožedni, nenasitni
na nebrojna jata hitra
zavijaju i jauču.
Robje tursko neizbrojno
u kaurski sindžir plače;
muško jače s'jeku mačem,
a nejače daju nama
za dukate na otkupe.
A žensko ni mnogo ludo
iskrstiše, oskvrniše,
s kaurima izvjenčaše,
i so tijem zakon sveti
alkorana uvrediše.
Već, Čengići, hrabri paše,
Turstva sivi sokolovi,
sad na noge ustanite,
silnovite vojske odsvud
sakupite, podignite;
krv vas turska prolivena
na osvetu tu poziva,
a naš prorok uvređeni,
on će vama put otvorit
nevidimom svojom snagom,
kojim ćete nevjernika
istražiti gordo pleme.
A mi Turci s kraja svakog,
koji Meke hram svešteni
božestveno počitamo,
svi ustati; kad rečete,
gotovi smo krv proliti."
Knjige s krvlju napisane
dva Čengića, silne paše,
za boj mislit obratiše,
pa odmaha knjige mnoge
na sve strane i krajine
napisaše, otpraviše.
I knjige im brže tanke
kapetane i vojvode
koji vojske turske vode
hercegovske i bosanske
na Zagorje iskupiše,
pa pred njima knjige tanke
s krvlju turskom napisate
iznesoše, pročitaše.
Kad se knjige pročitaše,
tu tiransko srce jedno
ne ostade ni se kaza
koje suzu žalostivu
niz sumračno svoje lice
sa uzdihom ne obali.
No kad knjige žalostive
poglavice razumješe,
onda skoči i ustade
Ljuboviću beglerbeže
na viteške svoje noge
među paše i begove
i glasite kapetane,
pa im ljutim poče glasom
ove r'ječi govoriti:
"Poslušajte, Turci braćo,
nam je Ahmet sultan dao
vlast u ruke, mač o bedri
da sa njime tursko ime,
turski narod i poštenje
od nevjerne smjele ruke
sačuvamo i branimo.
Mi se hljebom carevijem
svi opismo, potrovasmo,
i naredbu svetu carsku
u bezbrižnost zaturismo.
Dnevi noći neprestano
svud se turska krv proliva
od nevjerne ruke srpske,
tursko robje na stotine
u kavurski sindžir stenje.
A mi što smo kapetani,
beglerbezi i glavari,
Turke, braću ne žalimo
od krvničke drske ruke,
već te jade sve očima
pogledamo i trpimo.
A carevi ferman evo
u koji nam care piše
da na vjeru, na mir i rat,
neprestana zla i štete
din-dušmanskoj Gori Crnoj
da činimo i radimo
za uvredu gromometnog
njegovoga veličastva.
Već na noge, braćo, sada,
sa hrabrošću okaljena,
vojskovođe i glavari
hercegovski i bosanski,
da mi silne i viteške
naše vojske podignemo,
i da s njima sa svom silom,
sa viteštvom i preglošću
na kavursku Goru Crnu
navalimo, udarimo;
da svetimo sram i bruku
i veliku krv i štetu
hercegovsku i bosansku
koju krepka Crnogorca
prosu ruka na sve strane,
jer pod ovim sramom više
turska bistra slava i čast
tavnovati već ne može;
treba krvi vlaške potok
da joj s lica mračnost skine
i bistru je sv'jetu kaže!"
Onda paše dva Čengića,
svi begovi, kapetani
beglerbegu Ljuboviću
na vitešku hrabru riječ
srcem, dušom zahvališe:
"Hvala tebe, Ljuboviću,
naš viteštva ugledniče,
a turačke slave bojne
štite, krepki podržniče,
svaki hrabru tvoju riječ
sa djelom će prometnuti.".
Pa odmaha svi glavari,
krvožedni srpske krvi,
na sve strane i gradove
razlećeše ka orlovi,
pa mi silne turske vojske
sa svih stranah sakupiše
na Zagorje, polje znatno,
kod Čengića glasna dvora.
Pa pošto mi vojske silne
trijest hiljad ubojnika,
sve ljutoga krajičnika,
na vojenu nogu stade,
onda Turci po hrabrosti
vojevode vješte boju
pred vojnicma postaviše,
i na dvoje silnu vojsku
na Zagorje razd'jeliše:
dva dijela daše vojske
da ih vode dva Čengića,
dva Čengića, paše vješte
mučnu boju i krvljenju;
treći dio silne vojske
daše vještu Ljuboviću
beglerbegu da im bude
čelovođa i vojvoda.
Pa kada se mudro, vješto
razdijeli turska vojska,
onda zorno krenu sila
sa Zagorja turskom zemljom.
Od nje zora i nje sile,
kud prolazi, zemlja drkti,
a oblak se od prašine
nad njom gusti bješe diga,
i od oka turske vojske
svjetlost sunca zatamio.
Silna vojska mahom udri
na viteštvom znatno pleme,
hrabre Cuce krajišnike;
tri junačka njemu sela,
Krug, Rovine i Trnjine,
sa živijem ognjem uždi.
Pa i dalje krenu vojska
razdražena osvet činit
ognjem, mačem i robjenjem;
nego u to isto vr'jeme
prispje Danil, znatni vitez,
s tri hiljade hrabre vojske,
na boj hitre, crnogorske.
Kako Danil s vojskom dođe,
boj žestoki s turskom vojskom
i ognjeni zametnuše;
nasrnuše Crnogorci
sa prirodnom valjanošću
ka na prve turske vojske.
Ali Bošnjak, Hercegovac -
Srb je turske vjere zbiljski:
ne kće s mjesta i megdana
šenuti se, uzmaknuti
bez velika mesa, krvi,
već se bojak prekrvavi
tri dni b'jela i tri noći
sve na jedno mjesto drži.
Bosanske se šeišane
i glasiti crnogorski
džeferdani glasovima
nadmetahu, pretjecahu -
ko će kome jasnost glasa
sa svojijem preuzeti.
Njina zrna smrtonosna
na obije hrabre vojske
ka grad ljetni prosipahu.
Gine junak neprestano
s te i druge ravne strane,
mjesto plača i žalosti
u obje se vojske čuje
glas veseli i pojanje.
Al' zahiru Crnogorci
tursku na drum prekidoše,
te bez rane i taina
turska vojska sva ostade.
Turčin svašto ka pas jede,
a konjsko im meso tada
bješe ka čast najslavnija
mračne pashe Bajramove;
al' hrabrošću na megdanu
ustupiti ne oćahu,
nit' se natrag povratiti,
bez krvava mnogo pota
da stidnijem pobijegom
traže glavi spasenije.
No kad hrabra vojska srpska
viđe Turke u nevolji,
i da nužda i boj krvni
nagoni ih govoriti
kudijen će natrag bježat,
onda sa svih stranah silno
na upornu vojsku tursku
udariše, nasrnuše.
Obije se hrabre vojske
na megdanu izm'ješaše:
tri sahata megdan bojni
na mačeve i na sablje
s krvlju teškom dijeliše,
dok najposle vještobojna
hitrost mišce crnogorske
pogna s polja bitke strašne
Hercegovce vitezove
i Bošnjake nepreklone.
Sva pobježe u gomilu
turska vojska sa megdana;
sa njima se Crnogorci
u bježanje izm'ješaše.
Neprestano puška puca
i plameni mač sijeva;
pada Turčin neizbrojni
od krvave ruke srpske.
Svijem drumom kad ćerahu
tursku vojsku ustrašenu,
sa ravnoga druma mnogu
saćeraše i sagnaše,
i u tvrdi neprolazni
krš i bogaz ućeraše;
pa u bogaz silnu vojsku
zatvoriše, optekoše, -
i tu složno sa svih stranah
učiniše juriš na nju.
U tri sata turske vojske
tri hiljade pogiboše,
i dva paše s beglerbegom
i ostalom svom gospodom -
tu mi vrsne svoje glave
na megdanu pogubiše.
Druga silna, no smetena
vojska pršte na sve strane
ka gusakah jato glupo
kad ih soko hitri smete
sa poletom smrtonosnim,
te gačući bježi svaka,
traži sebi spasenija
i krije se na sve strane
u plotove, grm i jame,
kroz planine nepoznate.
Crnogorci znake mnoge
od hrabrosti na megdanu
s oružanom rukom bojnom
zadobiše, ugrabiše:
dvije glave sa dve paše,
treću znatna Ljubovića,
beglerbega u boj strašna,
a vojvodah pomanjijeh,
kapetanah i begovah,
sedamdeset i pet uprav
u tom boju isjekoše.
Druge turske silne vojske
na sve strane i megdane
izbrojit se ne mogaše.
To krvavi toga boja
crnogorskoj vojsci hrabroj
bi dobitak bojna polja.
Dvije glave dva Čengića,
treću silna Ljubovića
sa barjakah trijest i šest
darovaše svom vladici
da trijumfom tijem falnim
hram viteštva crnogorskog
vječno kiti i ponosi,
i besmrtno slavno ime
boju tome sveto hrani
dok Slavenstva vijek traje.
(Za spomen ovog boja dao je vladika
Danilo ovu crkvu na Cetinju sazidati.)
