Siv se sokol pod šatora vije

* * *


[Siv se sokol pod šatora vije]

Siv se sokol pod šatora vije,
da probudi sivu golubicu:
„Ustaj, ustaj, siva golubice,
tvoj se dragi na daleko sprema,
na daleko u dalekog sveta!“ 5
— „Probudi mi sina Budimira,
premeni ga svilom i kadivom,
da isprati svoga roditelja.
Nije šala tri godine dana,
da ja idem u tu pustu bitku. 10
Čuješ mene, moja verna draga,
da me čekaš tri godine dana,
kada bude četvrta godina,
može da se, ljubo, preudaješ!“
Tu minuše tri godine dana, 15
pa nastupi četvrta godina,
on poziva svoga komandira:
„Čuješ mene, svoji komandire,
pusti mene malo na dozvolu,
ljube mi se mene preudalo!” 20
— „Odma idi kodi svoje kuće,
da ti vratiš svoje milo ljube.”
On je doš’o okol’ pola noću:
„Otvori mi, siva golubice,”
ona zove sina Budimira: 25
„Ja ustani, sinko Budimire,
koji nama na vratima kuca?
Tad ustade sinak Budimire,
te otvori svome roditelju,
obadva se lepo zagrliše, 30
zagrliše, lepo poljubiše.


Primedba

Pevač i mesto zapisa

Reference

Izvor

  • Kosta P. Manojlović, Narodne melodije iz istočne Srbije, Naučna knjiga, Beograd, 1953., str. 181-182.