Senjani u lovu
0001 Senjani se u lov podigoše,
0002 U lijep se zeman[1] podigoše:
0003 U proljeće kadno cavti cv’jeće,
0004 O lijepom starom Đurđev-danu.
0005 Do podne im vedro nebo bilo,
0006 A od podne vedro i oblačno;
0007 Iz oblaka studen vjetar pada,
0008 Mrznu im se puške uz ječerme,
0009 A ječerme uz košulje tanke,
0010 A košulje uz bijelo meso.
0011 Dok pokliče jedan od Senjana:
0012 »O Ivane, naša harambašo!
0013 Ti si ovud i prije hodio,
0014 I hodio i lova lovio,
0015 Znadeš gdjegod pećinu kamena,
0016 Da bi u njoj vatru sastavili
0017 I bijelo meso razgrijali?«
0018 A besjedi Senjanin Ivane:
0019 »Istina je, moja družinice,
0020 Da sam ovud i prije hodio,
0021 I hodio i lova lovio,
0022 Ma ja ne znam pećinu kamena,
0023 Za crkvicu svetog Đurđa znadem.
0024 Svetoj crkvi slomit ćemo vrata,
0025 C’jepat ćemo oklop od pušaka,
0026 U njoj cemo vatru sastaviti,
0027 Da bi Bog do i sreća od Boga,
0028 Da mi naše razgrijemo meso
0029 I zdravo se Senju povratimo,
0030 Bolju ćemo crkvu sagraditi
0031 I na crkvi vrata načiniti,
0032 Sve od srebra i suhoga zlata.«
0033 Paka idu oni naprijeda,
0034 Tu su našli crkvu svetog Đurđa,
0035 I na crkvi vrata razlomiše,
0036 I u crkvi vatru sastaviše,
0037 I bijelo meso razgrijaše.
0038 Pa se zdravo Senju povratili,
0039 Veliku su crkvu sagradili
0040 I na crkvi vrata načinili,
0041 Sve od srebra i suhoga zlata.
0042 Što rekoše, to ne porekoše.
