Senjanin Ivo i Ograšić serdar

* * *


Senjanin Ivo i Ograšić serdar

0001 Vino piju trideset Turaka
0002 U Udbinu u tursku krajinu
0003 U meani Đone brđanina.
0004 Kad se ladna napojiše vina,
0005 A od vina ćeif zavatiše,
0006 Tader reče neki od Turaka:
0007 ”Fala Bogu, braćo i družino,
0008 ”Zna li pravo koji od na kazat’,
0009 ”Koliko je do Senja bijela? ”
0010 Neki vika tri-četiri dana,
0011 Neki veli nema no dva dana.
0012 Al’ govori Ograšić serdare:
0013 ”Udbinjani, moja braćo draga,
0014 ”Ja vam znadem po istini kazat’
0015 ”Koliko je do Senja bijela:
0016 ”Lošu konju i lošu junaku,
0017 ”Njemu ima i tri b’jela danka;
0018 ”Kao mene Ograšić serdaru,
0019 ”Mene danak tamo i ovamo.
0020 ”Ja sam bio u Ivovu dvoru,
0021 ”I Ivovu seku obljubio,
0022 ”I danas ću, reče, ako Bog da.”
0023 Riječ reče, na noge skočio,
0024 Pa okroči suru bedeviju,
0025 Otlen pođe zelenom planinom,
0026 Dok u Senju gradu dolazio.
0027 Kada dođe u Senju bijelu,
0028 Odjahao pred dvorove Ivu,
0029 Bije Turčin alkom o vratima,
0030 Al’ besjedi iz dvora đevojka:
0031 ”Ko to bije alkom u vratima,
0032 ”U glavu mu danas udarilo!
0033 ”Kako će mu danas udariti,
0034 ”Ako čuje Ivo kapetane.”
0035 Kada začu Ograšić serdare,
0036 Pak je Anđi tiho besjedio:
0037 ”Ne kun’ tako, mlada Anđelijo,
0038 ”Ja sam glavom Ograšić serdare,
0039 ”Nego siđi te otvori vrata.”
0040 Sreća Anđi, a sreća serdaru,
0041 Jer tad Ivo doma ne bijaše,
0042 No pošao u lov u planinu
0043 Su njegovi trideset Senjana,
0044 Ter mu b’jelu otvarala kulu,
0045 Uđe serdar kuli na tavane.
0046 Kad u kulu oni uljegoše,
0047 Piju vino od deset godina,
0048 Kad je bilo noći od večere,
0049 Otidoše u meke dušeku,
0050 Da ko kaže, ne zna šta je bilo.
0051 Zaspa serdar trudan i umoran.
0052 Kad to viđe mlada Anđelina,
0053 Udari ga rukom i prstenom,
0054 Te serdaru riječ besjedila:
0055 ”Zlo ti jutro, Ograšić-serdare,
0056 ”Đe s’ zaspao, mrtvi san zaspao,
0057 ”Ali misliš da si u dvorove,
0058 ”A nijesi nego međ’ vukove.”
0059 Kada začu Ograšić serdare,
0060 Prepade se rodila ga kurva,
0061 Pleći dade, a bježati stade.
0062 Al’ ga kučka opet slobođaše:
0063 ”Ne boj mi se, Ograšić-serdare,
0064 ”Obuć’ ću ti ruho đevojačko,
0065 ”Pak ću Ivu bratu kazivati,
0066 ”E je došla sirota đevojka,
0067 ”Da me uči sitan vezak vesti.”
0068 Kako rekla, tako učinila,
0069 Pak kad Ivo u dvorove dođe,
0070 Anđa Ivu krotko govoraše:
0071 ”O moj brate, Senjanine Ivo,
0072 ”Evo dođe sirota đevojka,
0073 ”Da me uči sitan vezak vesti.”
0074 Kad to začu Senjanine Ivo,
0075 ”Neka sele, zlosretnjo ti bilo!”
0076 Kad začula sele Ivanova,
0077 Otlen pođe niz čaršije donje
0078 U dućanu Latinina Laza:
0079 ”Božja pomoć, Latinine Lazo!”
0080 Lazo njojzi bolje prifatio:
0081 ”Bog daj budi, Ivanova sele.”
0082 Anđelija njemu besjedila:
0083 ”O Bogu ti, Latinine Lazo,
0084 ”Ja sam čula đe mi drugi kažu,
0085 ”Da ti imaš svile za prodaju,
0086 ”A man’ došla sirota đevojka,
0087 ”Da me uči sitan vezak vesti. ”
0088 Kad to začu Latinine Lazo,
0089 Pak je njojti riječ besjedio:
0090 ”Mak’ s’ otolen, Ograšić-serdare. ”
0091 Kada začu sele Ivanova,
0092 Prepade se, a da kako neće,
0093 Odma pođe dvoru neveselo,
0094 Pak doziva mila brata svoga:
0095 ”Mio brate, Senjanine Ivo,
0096 ”Evo me je napast dopanula
0097 ”Od skitača Latinina Laza.
0098 ”Mene Lazo kurvom nazivaše.”
0099 Kada začu Senjanine Ivo,
0100 Pak je njojzi riječ besjedio:
0101 ”Anđelina, moja mila sele,
0102 ”Kada dođe noći od večere,
0103 ”Tu zakolji pedeset ovnova
0104 ”Pa sakupi pedeset Senjana.
0105 ”Od kad su mi dali kapetanstvo
0106 ”Nijesam im časti učinio.
0107 ”Česovom te brukom nazivao.”
0108 Al’ ga listo bratac poslušao,
0109 Te on zakla pedeset ovnova,
0110 I sakupi pedeset Senjana,
0111 Međ’ nji bješe Latinine Lazo.
0112 Kada bješe u najveće piće,
0113 Tad besjede neki od Senjana:
0114 ”Fala Bogu, moja braćo draga!
0115 ”Zna li koji ovđe nama kazat’
0116 ”Za kurvića Ograšić-serdara,
0117 ”Kažu da je junak nastanuo,
0118 ”I da brani udbinjsku krajinu.
0119 ”Neko veli da je ostarao,
0120 ”Neki veli nije ni nastao,
0121 ”Neki veli da je poginuo,
0122 ”Jer svakoga na megdan saziva.”
0123 Reče Lazo tada Latinine:
0124 ”O Bogu vi, moja braćo draga,
0125 ”Vidite li sirotu đevojku,
0126 ”Te nam lučem sv’jetli večerati,
0127 ”Ono ti je Ograšić-serdare.”
0128 Muči serdar, ne reče riječi.
0129 To začula sele Ivanova,
0130 Trostruke je suze udariše,
0131 Pak miješa vino i rakiju,
0132 I još vino od devet godina,
0133 Još prisipa šerbet medovinu,
0134 Da je slađe piti rujno vino,
0135 Dokle ih je kučka izopila,
0136 Svi padoše glavom na trpezu.
0137 Kad to viđe sele Ivanova,
0138 Pak zavika iz grla bijela:
0139 ”Ograšiću, grđi od đevojke!
0140 ”A đe ti je od bedrice đorda?”
0141 Skoči serdar, a tako da nije,
0142 Iz potaje sablju povadio,
0143 Sve Senjane redom izas’ječe.
0144 Ćaše serdar pogubit’ i Iva,
0145 Al’ ne dade Anđelija mlada,
0146 No pod sabljom ruke podmetnula:
0147 Ne, serdare, ako Boga znadeš.
0148 ”Ne pogubi mila brata moga,
0149 ”Nema sestra no njega jednoga,
0150 ”Ostavi ga mene za zakletvu,
0151 ”Al’ mu zadaj nekoliko rana,
0152 ”Da boluje, a da ne preboli.”
0153 Kako reče prokleta đevojka,
0154 Tako serdar ispuni riječi,
0155 Zadade mu sedam osam rana,
0156 Utekoše gore uz planinu.
0157 Kad se Ivo od sna razabrao,
0158 Te on gleda s desne na lijevu,
0159 Viđe mrtvo pedeset Senjana,
0160 A sam sebe u grdnim ranama,
0161 Sva mu kula u krv ogreznula.
0162 Jeknu junak jekom žestokijem,
0163 Svome se je jadu osjetio,
0164 Buca svoje svilene košulje,
0165 Te je svoje rane zavijao,
0166 Privuče se do konja dorata,
0167 A pripasa svijetlo oružje,
0168 Pak se doru u sapima baci,
0169 Trči za njim gore uz planinu.
0170 Kada ih je Ivo pristignuo,
0171 Grlom viče, i sestru zaklinja:
0172 ”Kumim tebe, sestro Anđelija,
0173 ”Višnjim Bogom i svetim Jovanom,
0174 ”Ukloni mi pleći tvoje b’jele,
0175 ”Da ja gađam Ograšić-serdara.”
0176 Ona kučka za to ne hajaše,
0177 No Turčina bolje zaklanjaše.
0178 Kad se Ivo na nevolju nađe,
0179 Zemlji kleče, priždi dževerdana,
0180 Ne pogodi serdara ni Anđu,
0181 No u noge suru bedeviju,
0182 Pade pusta u sred polja ravna,
0183 Pod sobom je oba pritisnula.
0184 Trči Ivo ranjen i krvavljen,
0185 S’ječe sabljom, ali snage nema,
0186 Dok serdaru odasječe glavu.
0187 I ufati selu Anđeliju.
0188 Anđa neće s Ivom u Senjane,
0189 Jer se boji da je ne izgubi.
0190 Tad joj Ivo tvrdu vjeru daje.
0191 Anđa mudra, al’ se prevarila,
0192 Ne vjerova vjeri Ivanovoj,
0193 No pobježe trkom u planinu.
0194 Kad to viđe Senjanine Ivo.
0195 On proklinje seju Anđeliju:
0196 ”Ej da Bog da i Bogorodica,
0197 ”Izjeli te u planinu vuci.”
0198 Ode zdravo Senju na krajini,
0199 Da on vida svoje rane ljute.


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.