* * *
Senjanin Ivo i Janja
Koliko je odavle do mora
Sedamdeset i sedam gradova
Sve je bjelih prepanulo sn'jegom,
Bosa ga je progazila Janjo
Bosonoga bez žutih pašmaga,5
Gologlava kao muška glava.
Za njom Ivo u tamburu bije,
Uz tamburu sitno popijeva;
I govori prelijepa Janjo:
„Ne tamburaj, Senjanine Ivo, 10
Tambura se do Budima čuje;
Ako čuju budimska gospoda
Ako čuju objesiće mi te.“
Progovara Senjanine Ivo:
„Da ja znadem, prelijepa Janjo,15
Da ja znadem o kojoj će grani,
Ja bih onu pozlatio granu,
Na koriku izmaljao Janju,
Više Janje čimbulj udario
đe bih svoju tamburu vješao: 20
Ko gođ prođe da može viđeti
Za što su me objesili mlada:
Sa tambure i sa jauklije!“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 3-4
