Sestra Selima vezira

U Selima travničkog vezira
Kažu sestru Ajkunu đevojku,
Te je bolje u svijetu nema,
A prose je troji prosioci:
Jedno prosi Jakša kapetane
Od bijela grada Biograda,
Drugo prosi paša od Pazara,
Treće prosi paša od Meraja.
Sastali se troji prosioci
U Travniku gradu bijelome
Kod vezira na bijeloj kuli,
Iznijeli od zlata jabuke,
Uz jabuke na gomile blago.
Al’ im veli Selime vezire:
"Pričekajte, troji prosioci,
"Dokle odem na bijelu kulu,
"Da zapitam Ajkunu đevojku
"Za koga će poći prosioca,
"Čiju l’ uzet’ od zlata jabuku."
Pa otide na bijelu kulu,
Pita sestru Ajkunu đevojku:
"Sestro moja, Ajkuno đevojko,
"Tebe prose troji prosioci,
"Jedno prosi Jakša kapetane
"Od bijela grada Biograda,
"Drugo prosi paša od Pazara,
"Treće prosi paša od Meraja.
"Pođi, sele, đe je tebe drago.
"Ako oćeš đe je sevapčija,
"Koji gradi na vode ćuprije,
"Na kalove visoke kaldrme,
"Pokraj druma česme i bunare,
"I dijeli kljastu i slijepu,
"A ti pođi Jakši kapetanu;
"Ako li ćeš, đe je dosta blaga,
"Đe ćeš, sele, na svili sjediti,
"I nositi svilu i kadivu,
"A imati sluge i sluškinje,
"Šećer jesti, šerbet vodu piti,
"A ti pođi paši pazarskome;
"Ako li ćeš ko je dobar junak,
"Što se sabljom po krajini rani
"Kao soko s krili po oblaku,
"I koje je mlado i prikladno,
"Kom ljepote u krajini nema,
"A ti pođi paši merajskome."
Ajka veli Selimu veziru:
"A moj brate travnički vezire,
"Što će mene Jakša kapetane,
"Što je vajde što je sevapčija,
"Kad je njega starost oborila,
"Nema zuba da se ljebom rani?
"A što veliš pašu pazarskoga,
"Đe on ima na gomile blaga,
"A u dvoru sluga i sluškinja;
"Zaludu mu blago i sluškinje,
"Kad mu b’jela prošla pojas brada,
"A mene je zaklinjala majka,
"Da ne ljubim bradata junaka,
"No da ljubim mlado golobrado,
"Kao što je paša od Meraja.
"Ako nema na gomile blaga,
"A on jeste junak na megdanu,
"Pa će sabljom zadobiti blago,
"Mene biti mio do vijeka,
"Jer ga kažu odviše junaka,
"A suviše stasna i prikladna.
"Volim mlada pašu merajskoga,
"Neg’ četiri Jakše kapetana
"I četiri paše od Pazara."
Kad to čuo Selime vezire,
On otide na bijelu kulu,
Đeno bjehu troji prosioci,
Pa on sjede na meke dušeke,
A maši se na siniju zlatnu,
Te on uze Jakšinu jabuku,
Uz jabuku hiljadu dukata,
Te ih vrati Jakši kapetanu:
"Naj ti, Jakša, tvoje obilježje,
"Tebe sestra moja ne miluje."
Jakša uze silno obilježje,
Sa vezirom riječ ne imade,
Već jabuku u njedarca baci,
A dukate u svilne džepove.
Vezir opet rukom na siniju,
Drugu uze od zlata jabuku,
Te je dade paši pazarskomu,
Uz jabuku hiljadu dukata:
"Naj ti, pašo, tvoje obilježje,
"Moja sestra tebe ne miluje."
Kad to čuo paša od Pazara,
I on uze svoje obilježje,
Sa vezirom riječ ne učini,
Već jabuku u njedarca baci,
A dukate u svilne džepove.
Onda veli travnički vezire:
"O junače, pašo od Meraja,
"Odi, pašo, da se poljubimo,
"Da budemo glavni prijatelji,
"Sestra moja tebe zagledala,
"Pa se u te silno zaljubila,
"Nego idi ka Meraju tvome,
"Kupi svate, dođi za đevojku,
"Neka znadeš tvoja je đevojka."
Kad to čuo paša od Meraja,
A on skoči na noge junačke,
Veziru se smjerno poklonio,
Poljubi ga u skut i u ruku,
Pa otide ka Meraju svome,
Da on kupi kićene svatove.
Pa kad paša ka Meraju dođe,
Odma paša pokupi svatove,
Te se diže ka Travniku gradu.
Lijepo ga vezir dočekao,
Počasti ga tri bijela dana,
Pa mu dade lijepu đevojku,
Uz nju dade tri tovara blaga,
Pa ga zdravo ka Meraju vrati.