◄   XVIII I II   ►

TREĆI ČIN

Ista soba.

I

JELKICA, UČITELj.

JELKICA (u dugačkoj je haljini, sedi kraj stola na taburetu. Pred njom note i drži violinu u ruci). Ne razumem ovaj znak.
UČITELj (koji sedi na drugom taburetu za istim stočićem i drži drugu violinu na krilu). Molim! (Skoči, stane iza nje i odsvira jednu notu). To je de, celo de, cela nota. Svirate čisto na žici, koju i ne dodirujete vašim prstićima.
JELKICA (prevuče de). Je l' tako?
UČITELj. Tako, divno, dražesno, upravo nešto malo falš, al' ipak dražesno... A sad, odmorite se maloj molim vas, odmorite se malo. Ili ne... Ustanite, molim vas budite dobri i ustanite, da vas još jedan put vidim u dugačkoj haljini.
JELKICA (ustaje). Ta već sam tri put ustajala, da vidite.
UČITELj. Ne menja stvar i četvrti put (Optrči oko nje, gledajući je zaljubljeno). Dražesno! A je l' te, molim, sad, kad ste obukli dugačku haljinu, da l' osećate, kao da ste već devojka.
JELKICA. Pa ja ne znam. Dabome, kad se pogledam u ogledalo, izgledam sasvim kao devojka. A kad se setim da mi je tek petnaest i po godina, a meni krivo, jer znam, neće niko da me još smatra za devojku.
UČITELj. Nije tako, molim. To zavisi od vas. Ako vi sebe smatrate da ste devojka, onda će vas i drugi smatrati.
JELKICA. Pa šta mi vredi, što ću ja sama sebe tako smatrati?
UČITELj. Vredi, molim. Na primer, kako sad imate dugačku suknju, ako još osećate, na primer... kako se to kaže... da, ako osećate, na primer...
JELKICA. Šta?
UČITELj. Na primer, ljubav.
JELKICA (prestravljeno). Iju!
UČITELj. Molim, ako i to osećate u srcu?
JELKICA. Ali, molim, šta je vama? Kako vi to razgovarate sa mnom? Kao da niste učitelj. Tako nikad do sad niste razgovarali...
UČITELj. Ali, molim, vi do sad niste imali dugačku suknju, pa mi nije ni padalo na pamet. Ali sad...
JELKICA. Pa zar sad, kad imam dugačku suknju?...
UČITELj. E, sad, razume se.
JELKICA. Pa zar ja sad smem da mislim na takve stvari?
UČITELj. Molim, upravo sad treba da mislite, ako hoćete da vas svet smatra za devojku.
JELKICA (zabrine se). Ali... strah me je!
UČITELj. Čega? Zašto?
JELKICA (u jedared udara u smej). Ha ha ha ha.... A znate šta? Pravo da vam kažem, ja bih mnogo volela, da se neko zaljubi u mene, da vidim kako je to. Čitala sam u romanima, i to krišom od oca i majke, i znam od prilike šta je to ljubav, ali onako, teorijski.
UČITELj. Dražesno! (S polja se čuje larma). Sedite, sedite brzo. (Sednu u prvašnji položaj). Svirajte, svirajte.
JELKICA. Ali šta?
UČITELj. Ge, ge, ge, celu notu.
JELKICA (svira).
UČITELj (peva). Ge, de, e, ef, ge, ha....

Branislav Nušić - Svet