[Sveti Stevan putom ’ođaše]
Sveti Stevan putom ’ođaše,
u ruci kapu nosaše
i za sobom božjega konjica vođaše,
i ponizno se bogu moli.
Tu se rodi gospod bog. 5
Gospod bog progovori:
- Sveti Stevane, 'Ristovi đakone,
što ti putom odiš
i u ruci kapu nosiš,
i za sobom božijeg konjica vodiš, 10
i ponizno se bogu moliš?
Sveti Stevan progovori:
- Gospode, evo boga molim,
i u ruci kapu nosim,
al’ ne morem da provedem konjika 15
od otoka teška bola poganca,
jer mi se konjiku načinio poganac.
Gospod mu bog progovori:
- Sveti Stevo, 'Ristovi đakone,
otkin’, de, ti tri zubljice mramora kamena, 20
od tog studenog kamena,
pa prekriži (Stevaniji), rabi božijoj,
neka od nje odlaze otoci,
ka’ od vodice potoci,
ka’ vijori po gori, 25
ka’ munje po vodi,
ka’ žarko sunče i mjeseče,
po gori i po vodi;
i reci joj tri puta:
otac i sin i duk sveti, amin, 30
(Stevaniji), rabi božijoj.
Molim ti se, u te se uvam,
izliječi me od prokletoga bola poganca.
Va imja oca i sina i svetoga duka.
Amin. 35
(10, s. 358)
