San gospoje cara Simeuna
San usnila gospoja carica,
Vjerna ljuba cara Simeuna,
San usnila i u snu viđela,
Đe se rodi na istoku sunce,
Pak rastupi pozlaćene ždrake, 5
Te pregleda po zemlji junake,
Sve pregleda zemlje i gradove,
Ponajviše Moskvu i Rusiju,
Rusija se kitom zakitila,
Tanka jela na gradu niknula, 10
Na bijelu Moskoviji gradu,
Kod stolice ruskog cara slavna,
I ta jela tanka i visoka,
Visina joj u oblak hvatila,
Po svijeta granam' prihvatila, 15
Na grani joj soko 'tica siva,
Obadva mu pozlaćena krila,
I pod krila sve Srbe pokriva,
Iz krila mu sitno sipa perje,
Pak lijeće po svemu svijetu, 20
Te pregleda po svijetu znake,
I udara na crkve barjake,
S kojijem se leturđija služi,
Đe gođ nađe na crkvi sokola,
Ruski soko pozlati mu krila, 25
Đe gođ nađe na crkvi gavrana,
Ruski soko udavi ga živa;
U Stambolu gradu bijelome,
Na Josofij' cara Kostadina,
I tu nađe gavran 'ticu prnu, 30
Uhvati ga i slomi mu krila,
I obori na crkvi munare,
A uza nju prizida oltare,
A udari zvono Principovo,
Radost crkve do Boga se čuje, 35
S ruskom hvalom i srpskim junaštvom;
Ovcama se divno diči trava,
Rusima se sva predade slava.
Kad je gospa tak'i san usnila,
Oda sna je na noge skočila, 40
Te s' umila i Bogu molila,
Kad s' umila i Bogu molila,
Niz bijelu kulu udarila,
Pravo ode gospodaru svome,
Gospodaru caru Simeunu, 45
Ona njemu božju pomoć daje,
Gospodar joj prihvatio zdravlje,
Gospoja mu sjede uz koljeno,
Pak mu stade sanak kazivati,
Kad je care sanak razumio, 50
Car Simeun mudra glava bješe,
Te ovako gospi govoraše,
I srpski joj sanak tolkovaše:
»Dobar sanak, a u dobar danak!
Što si gospo dobar san usnila, 55
Da se rodi na istoku sunce.
Bog će dati, pak će dobro biti,
Što l' rastura po svijetu ždrake
Te pregleda u junaka znake,
To će staro tražit slavnovanje, 60
Da je dobro po srpske junake;
Što je tanka ponikla jelika,
A visinom odrasla velika,
U Rusiji slavnoj carevini,
Usred Moskve kod stolice carske, 65
To će zemlja dobit gospodara
U Rusiji slavnoj porođena;
Što visinom drži do oblaka,
To će svako nadvisit junaštvo;
Što je zlatne raširila grane, 70
Car je ruski, kad se to spomene,
Da nam Srbe od dušmana brani;
Što l' na grani sjede sokolovi,
A iz krila zlatno sipa perje,
Te lijeće svuda po svijetu, 75
A na slavne pada namastire,
I na crkvam' pokazuje znake,
I zlaćene razvija barjake,
To će ruske rađat sokolove,
Sa srpskom se slavom pomenuti, 80
Pak i mloge pograditi crkve;
Što l' đe nađe na crkvi sokola,
I sokolu pak pozlati krila,
To će stare pohoditi crkve,
I sve slavno poslužit kandila; 85
Što l' si, gospo, u sanku vidila,
Da na crkvam' đe gavrana nađe,
Da ih hvata i da ih poruši,
To će naše potražiti crkve,
Koje budu davno osužnjene, 90
Pod Turčinom pod Otmanovićem.
Valja samo počekati davno,
Doć će vakat i vrijeme slavno,
Pak će Rusi zemlje pohoditi,
Srpskom slavom slave nadmetnuti, 95
A upravom pridobit junaštvo,
Srpskom slavom i srpskom upravom,
Starogradne izbaviti crkve,
I oko njih nove pograditi,
Postaviti ruske poglavare, 100
Poglavare srpske vitezove,
To će biti sivi sokolovi,
S ruske strane i slavne uprave,
To ć slavno oslužiti crkve,
Da se poji tajna leturđija, 105
I koje su davno osužnjene,
Pod Turčinom pod Otmanovićem;
Kad su Turci Carigrad uzeli;
I bijelu zarobili crkvu,
U Stambolu slavnu Josofiju, 110
Josofiju cara Kostadina,
I na njoj su zvono ukinuli,
Ukinuli zvono Principovo,
Oborili velike oltare,
Prizidali na crkvu munare; 115
Petkovaču u Prizrenu crkvu,
Što su stari cari napravljali,
I ostale slavne namastire,
Što su, gospo, davno zarobljeni,
Ako Bog da, te suđeno bude, 120
Svijeh će ih Rusi izbaziti,
I sa slavom srpskom poslužiti,
U svakoj se pojat leturđija,
Srpskom slavom i slavnom upravom;
Što si, gospo, u sanku vidila, 125
Žarko sunce da rastura ždrake,
Od istoka pak preko Rusije,
Ruskom caru kad vlada postupi,
Ruskog cara pokazuje znake,
Da se znade i da se poznaje, 130
Svakog Srba da veseli mlada,
Da mu slavno po zakonu sudi.«
Kad carica začu tolkovanje,
Gospodara cara Simeuna,
Ovako mu stade besjediti: 135
»Gospodine, care Simeune,
Iza tog sam drugi san usnila;
Pod istokom nasred Moskovije,
Pa jelika duga do oblaka,
Svu je goru vrhom nathvatila, 140
A pod jelom izvor vode hladne,
Oko vode pitomo cvijeće
I ostala svaka mirodija,
Mlogi narod toj vodi dohodi,
Te je pije i umiva lice, 145
I miriše pitomo cvijeće,
Te se kiti i miriše njime.«
Kad to začu care Simeune,
I na to se care nasmijao,
Te ovako gospi govorio: 150
»O carice, moja gospojice,
I taj ću ti sanak tolkovati,
Što se vidi zelena jelika,
Nasred slavne zemlje Moskovije,
A visinom duga do oblaka, 155
Sve vrhove druge nathvatila,
Car Rusije kad vrijeme dođe,
On će svako nathvatiti carstvo
I Rusi će dugo carovati ;
Što l' pod jelom izvor voda bješe, 160
A oko nje pitomo cvijeće,
I na vodu žedni dolaziše,
Te je piše i umiše lice,
To će mlogi Rusi dolaziti,
Dolaziti i ljubit mu ruku, 165
Njegovu se carstvu pokoriti,
Pak od njega pamet priučiti;
Što li vodom lice umivaše,
To svukuda zulum ukidoše;
Što li kiti pitomo cvijeće, 170
To će dičit rusku carevinu.«
Još mu gospa stade govoriti:
»Gospodine, care Simeune,
Još sam, care, treći san usnila:
Mloge ovce planinu pasoše, 175
Mloga ljeta bez čobana biše,
U njih često vuci udaraše,
A čobani nejaki gledaše,
Od vukova pak ovce braniše,
Mlogo puta branit ne mogoše, 180
Vuci mlogi, a planine puste,
Sve u gore rašćeraše guste,
Sokolova ruskih jato bješe,
Po svijetu svuda nalepeše,
Na planine velike padoše, 185
Od zvjerova ovce otimaše,
A iz guste gore iskupljaše
I čobane lude veseliše.«
Kad to začu care Simeune,
Gospojici 'vako govoraše: 190
»O carice, moja gospojice,
I taj ću ti sanak tolkovati,
Na planini što s' ovce viđeše,
Mlogo brava, a na mlogo strana,
A za njima ne ima čobana, 195
Veće vrlo nejaki čobani,
To će biti naša Srbadija.
Biće mjesta pak će ostajati,
Od Turaka pak će se braniti,
I srpski će zakon održati; 200
Što u ovce udariše vuci,
To će na njih udariti Turci;
Što nejaki čobani gledaše,
Od vukova pak ovce braniše,
Ali dobro branit ne mogoše, 205
To će svoje izdat gospodare,
Pak će mlogi osvajati Turci,
Našu braću, koju nađu blizu;
Što li jato sokolova bješe,
Po svijetu bijelu lećaše, 210
Na planine po često padaše,
To će biti Rusi sokolovi,
S upravom će svuda dopirati,
I svukuda Srbe polaziti,
Tursku silu 'oće porušiti, 215
Od Turaka Srbe izbaviti,
Ruskom hvalom i ruskim junaštvom,
Srpsku slavu 'oće pokazati,
Svojoj braći na pomoći biti,
I zvijezde srpske veseliti, 220
Naše stare crkve pohoditi,
Pak će opet slavno poslužiti.«
