◄   IV V VI   ►

V

PERSA, SAVETA

PERSA:
(Povezane glave, sva isplakana).
Sedi, Boga ti, od sve muke da se bar razgovaramo. (Seda na klupu).
SAVETA:
(Seda).
Šta da ti kažem, sestro. Ja bih ti rekla da je to sudbina.
PERSA:
Ne govori, komšika, molim te, tako! Da je umro, pa da kažem sudbina. Da ga je pogodila puška, da su ga pregazila kola ili, što kažu, da ga je ubo vo, pa da kažeš da je sudbina. Ali ovako!..
SAVETA:
Ta i ovo je za tebe kao da je umro.
PERSA:
Ama, kako umro kad je živ? Drugo je to kad muž umre, pa ideš za sandukom, pa mu daješ sedam dana, pa mu daješ četrdeset dana...
SAVETA:
Živ čovek, pa da se lomata po svetu i ko zna... ne primi za zlo, komšika... sa kakvom se verom može tamo da pomeša.
PERSA:
I to, i to može da me snađe, pa em da izgubim muža, em da mi se smeje svet.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.