SKUP DVORANA:
Plač se u paklu već ne čuje,
svakoji se duh raduje,
crna rijeka mlijekom teče,
sunce u vječnoj noći iztječe
sred vječnijeh omraza 1300
ljubav se ukaza.
ČERERE:
Vaj, želja me sveđ skončaje,
da mu dragu vidim prije,
jaoh, mu svjetlos ovo kâ je,
kćerce, dušo, ovo mi je. 1305
Kćerce tužna, kćerce moja,
za kî odi grijeh boraviš?
PROZERPINA:
Nije, majko, kćerca tvoja
tako tužna, kô ti praviš .
ČERERE:
Kako, brače, svijetle strane 1310
ovo li su od nebesâ,
gdi ja cijenjah tvoga uresa
vijek uživat dike izbrane?
Na paklu li raj promijeni,
na nakazni ljubovnike? 1315
Jaoh, a svjetlos dragu uvike
na tamnilu crnijeh sjeni?
PLUTON:
Čerere, rekoh ti, da u mom kraljevstvu
ponižit budeš ti oholas hudu tvu.
Ne ču li, da ja sam, 1320
ovdi sâm kî vladam?
Tijem pusti tej riči, paček svud bez srama,
hvali se i diči, da 'e tva kći ljubi mâ.
ČERERE:
Ne zadaj mi veće trude,
nepravedni zli silniče, 1325
neka majka, jaoh, nariče
vrh jedihne sve razblude.
Ne mnjah viku da će doći,
kćerce mila, još to brime,
kad očima ti mojime 1330
mrzeća ćeš biti moći!
Jaoh, a sad bih tužna uzela
kijem načinom nać se slijepa,
za ne vidjet, moja lijepa,
ovdi lica tvâ vesela. 1335
Ah, gdje svjetlos moja pođe?
Ke su 'e tmine obujmili?
Vaj, što vidim, ah, nemili,
s koga meni sve zlo dođe?
PROZERPINA:
Tužba 'e, majko, tvâ neredna, 1340
samiri se cijeća mene,
nijesu strane sve pakljene
tmaste, kako ova jedna.
Svrhu podaj gorkoj tuzi,
jaoh, tvâ žalos sasma 'e duga: 1345
sunce i svjetlos meni 'e druga,
trava i cvitje, polja i luzi.
ČERERE:
Da li, kćerce, ja ću ostati
s tvom ljepotom razdijeljena?
PROZERPINA:
Draga majko mâ ljubljena, 1350
nemoj toli sad plakati.
Utješi se, majko, utješi,
ah, nesreće moje hude,
majko, evo ti tve razblude,
nigdje od tebe kâ ne bježi. 1355
SKUP DVORANA:
Nu pogledaj prame zlate,
ke joj kruna svijetla resi,
ter ti, kâ si zgar s nebesi
drag razgovor uzmi za te.
SKUP DVORKINjICA:
O božice, razlog nije 1360
ako kćerca mila ti je,
da joj sreću sad zavidiš,
kraljicom je dočim vidiš.
Čin' da je nje slava
vesela rados tva. 1365
PLUTON:
Ne čini da smeta naprijeda veće tu
tvâ zlobna žalos ta mu rados čestitu.
ČERERE:
Da l' je zloba ovo u meni,
kom se oholas tvoja smete,
er ja tužeć moje dijete 1370
ištem, straše zli pakljeni?
PLUTON:
Ili ti tužiti, ili ne, tužbe tve
neće mi odnijeti me slatke zabave.
Nu velim, ne bih te strpljeno podnosil,
da mi nî cijeća te pridrage moje vil. 1375
Vrati se opeta na svjetlos, s ke dođe,
mu rados ne smeta' ni moje gospođe.
ČERERE:
Ah, nepravi sudče od tmine!
Bez svjetlosti me jedine,
ku mi sila tvoja uze, 1380
na ku svjetlos vratiću se?
PLUTON:
Da ako kći tvoja svjetlos je, razlog nî,
da bez nje još ni ja pribivam u tmini.
ČERERE:
Paček je razlog toj da ti sam provodiš
u tminah život tvoj, kî tminam gospodiš. 1385
Kî je sud, da ono sve, što ima svijetlo bit,
svjetlosti bez ove uzbude potamnit:
a tmina, kâ ima s crnilom vječnijem stat,
svjetlosti trudima da ima silom sjat?
PLUTON:
Gospodi uzmnožnoj, kî ne zna'u vlasti ine, 1390
imaš znat sud je toj, što hoće da čine.
ČERERE:
Tko kaže sud inom, ako će prav se rit,
najprije sudu svom ima se podložit.
PLUTON:
Pravda ako najprija od sebe počinje,
najprvo imam ja koris mu steći š nje. 1395
ČERERE:
Pravda je neprava, na koris kâ pazi.
PLUTON:
Da to riječ sada tvâ laživa izlazi.
ČERERE:
Jaoh, s kijem tužna već govorim!
Što zamani trajem riječi?
Kî će razlog čut, kî diči 1400
vječnima se nerazborim?
Ah, tko bi mi, kćerce, rekô,
kad te rodih ja na nebi:
"Cić pakla se plačna tebi
ovi ures dragi stekô"? 1405
Gdi te gledam, gdi nahodim?
Jaoh, u paklu (strašno ime)
sred nakazni, da sve vrime
u nemiru život vodim?
Vaj, radosti mâ jedina, 1410
sad žalosti majke tvoje,
da li, huda srećo, ovo je
moja lijepa Prozerpina?
PROZERPINA:
Jaoh, mâ slatka majko, primi
kî razgovor: nemoj toli 1415
smeća i nemir da odoli
žalostima pri tvojimi.
Otri, majko, grozne suze,
poslušaj me, ter počini:
taj, kî dragu kćercu ti uze, 1420
i kraljicom on je učini.
Ja uživam polja mila
sred blaženijeh lijepijeh strana;
skup je sa mnom sveđ dvorana
i dvorkinja mojijeh vila. 1425
Ah, kada bi, majko, htjela
riječ strpljeno čuti moju,
ja bih sve ti spovidjela
sad raskoše, u kijeh stoju.
ČERERE:
Nazrela sam sva ta polja, 1430
kâ spovijedaš toli draga,
nu što, jaoh, mi to pomaga?
Drugi 'e uzrok mo'ih nevolja.
PROZERPINA:
Kaž' mi, majko, stvar koja je
kâ nevolje tej ti uzroči? 1435
ČERERE:
Plaču i cvilju ne pristaje
zrak ne gledav tvojijeh oči.
PROZERPINA:
A tko to ti gledat brani
kâ zaprjeka, koja sila?
ČERERE:
Er u ovoj neću strani 1440
ja ostati, kćerce mila.
PLUTON:
Dake tebi ti si kriva
od sve tuge, ti, Čerere.
ČERERE:
Na nebesijeh tko pribiva,
da u paklu stat obere? 1445
SKUP DVORKINjICA:
Kakav može biti pakô,
u kôm svijetli sunce ovako?
Pakô, u kôm su sej liposti,
raj je svake pun milosti:
raj dragi veseli, 1450
u kôm svak stat želi.
ČERERE:
Jaoh, ter nije meni ufati
kćercu odovle mu imati?
SKUP FURIJA:
Kô da nadvor mi puštamo
oni ures drag jedini, 1455
ki učini,
da u paklu raj imamo,
da se mir čuje,
gdi smeća kraljuje,
a slatke pjesni 1460
sred vječne boljezni?
PROZERPINA:
Pokli uredba, majko, odluči
da ja budem ljubi sada
kralja, kî sve ovo vlada,
i ti obikni, i ti muči. 1465
Već razvedri tužna lica,
ter viđ, sreća kâ me resi:
Junone je od nebesi,
a od pakla ja kraljica.
Nje kraljevstvo prostire se 1470
nad tijem, kî sad na svijetu su,
me nad svijem, kî bili su,
i kî unaprijed rodiće se.
PLUTON:
Čerere, ne scijeni da samo moja vlas
stere se vrh sjeni, gdje ova sja propas; 1475
nu malo poslušaj, kâ mjesta lijepa odi
kralj moguć u svem ja i tvâ kći gospodi.
SKUP DVORKINjA:
Na svijetu smo i mi bili:
nu su ljepše bez prilike
strane i luzi ovi mili, 1480
u kijeh sad nam stat je uvike.
PROZERPINA:
Slušaj, majko, što počela
bjeh ti i ja spovijedati,
ter mom srećom bud vesela,
blažena ću kom se zvati. 1485
PLUTON:
Polja su mnoga dim, kijem zemlja ravna prem
resi se rumenim svjetlilom jedinijem.
Zelenim ova se odijeva vječnima,
ter sunce ponase i zvijezda svoje ima.
Čestita tuj čeljad stan je svoj obrala, 1490
dio cvjetnijeh vrh livad, a dio vrh žala,
vijek vodeć dni slacijeh neumrlijeh svojijeh
veselo u svacijeh zabavah milijeh.
Pjesni drage i mile
pastijeri i vile 1495
u skladne tuj glase ne pristav pjevaju,
slavnoga uza se Orfea imaju.
SKUP DVORKINjA:
Ljuvene su naše strane,
blažene su svudi zvane,
a to er u nje tko dohodi, 1500
veseo se sveđ nahodi:
uživa vas vijek svoj
slatki mir, drag pokoj.
PLUTON:
Kraj jednoga tuj velika
gusta gaja, kom nikada 1505
lis zeleni ne opada,
teče Lete , slavna rika,
kâ kreposti tom se slavi,
da, tko vode nje pit bude,
taj čas misli, ke ga trude , 1510
sve napuno zaboravi.
SKUP DVORANA:
O božice, s nami hodi
k čestitima našijem dvori,
er svu žalos, kâ te mori,
ostavićeš u toj vodi. 1515
PROZERPINA:
Hodi, majko draga, k meni,
da moj vidiš raj blaženi:
hodi, majko, na zabave,
čestiti se kojijem slave.
Ah da sad hoć' sama doć vidjet me dike, 1520
rekla bi: "Kćerce mâ, živi tuj uvike."
PLUTON:
U milo toj mjesto, gdi stoje mo'i drazi,
ne scijen' svak, ni često, da tako ulazi.
Er kô u muke oni hode,
u dno pakla ter se praže, 1525
(čujte prikor) kijem bi draže
zlato od iste njih slobode:
tako stoje tuj slobodni,
bez ozira kijeh strah ne bi
riječma i krvi pri potrebi 1530
primagati grad svoj rodni.
Jošte tu je stan onijeh,
kî načine iznađoše
da se uresi i pomože
svijet i bitje umrlijeh. 1535
Tuj su i oni, kî živješe
djelujući vazda vrijedno,
ter s dostojnom časti ujedno
uvijek slavan glas dobiše.
Tuj pravedni, tuj milosni, 1540
dobri, istini, blazi i znani
u blaženoj stoje strani
uživajuć vijek radosni.
PROZERPINA:
O majko, ter hoć' kô , nemila meni prem,
da od družbe toliko dostojne utečem? 1545
SKUP DVORKINjA:
Jak prid suncem noćne tmine,
a prid vjetrom magla izgine:
pri našijeh se stranah tako
gubi od svijeta mjesto svako;
naša su polja sva 1550
uresna, gizdava.
PLUTON:
Tuj dohode još gospoje
od liposti neizmerne,
ke na svijetu blage i verne
s ljubovnicim svojijem stoje, 1555
i š njim oni mladci izbrani,
kî živješe u pokoju,
žuđenu im milos svoju
draga vila čim ne brani.
Tim Čerere, pusti neka, 1560
gdje su strane tej blažene,
lijepa, vlada koja mene,
sa mnom stoji do vijek vijeka.
A za ljubav nje liposti
čuj odluku sîh besjeda: 1565
neću od srdžbe unaprijeda ,
neg zvat bog se od milosti.
PROZERPINA:
Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud,
ter dobrijem mojima vesela sa mnom bud'!
Koliko je ljepše tebi 1570
gledat me odi sad kraljicom,
neg na svijeti, neg na nebi,
priprostome svijem božicom?
Nu mi kaži, ko'e najveće
mogla mi si dobro ufati , 1575
da dostojna budem sreće,
po kojoj ću kraljevati?
Veće, majko moja mila,
žudjeti mi mogla nijesi,
budući se ja rodila 1580
božicome sred nebesî.
Da ako stekoh što ti želi,
ili željet što mi imaše,
zašto sa mnom tvoj veseli
pogled rados svu ne kaže? 1585
Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud,
ter dobrim mojima vesela sa mnom bud'!
SKUP FURIJA:
Otri veće suze u licu,
promijen' misao tuj nepravu,
tvu gizdavu 1590
diku daj nam za kraljicu:
ne čin' opeta,
da srdžba zla smeta
za svijeta poraz
oholo svijeh nas. 1595
SKUP DVORKINjA:
O božice, mi smo vile,
dvorkinjice tvoje mile:
nemoj drage bez gospođe
naša družba, jaoh, da pođe;
daruj nam drag ures, 1600
gdje nam sva rados jes.
SKUP DVORANA:
Dopusti nam, o milosna,
dobro, koje još nejmamo,
da, blaženi mi gledamo
lipos, u kôj raj se pozna. 1605
ČERERE:
Što da molba ne ispita ,
kad je slatko naređena?
N'je me srce od kamena:
dobita sam, jaoh, dobita.
O kralju sijeh jama kreposti velike, 1610
evo ti kćerca mâ za ljubi uvike;
nu hoću da sprva, što budem pitati,
obeća vlas mi tvâ da mi ćeš podati.
SKUP FURIJA:
Svud vesel'je, svuda rados,
mir i pokoj svud se glasi; 1615
svud izlazi
skladnijeh pjesni draga slados!
Razvedri lice,
o lijepa božice:
majka tvâ mila 1620
ljubko se smirila.
PLUTON:
Budi ti sve što hoć' u momu kraljevstvu,
još istu moju moć pod vlas ću stavit tvu.
Daj prosi, pitaj već,
od mene sve ćeš steć. 1625
SKUP DVORKINjA:
Tko, ljuveni, sada, bože,
vlas tvu mnogu neće riti,
usred pakla poniziti
kad oholas istu može?
ČERERE:
Čin' moj porod, koji odi 1630
staće s tobom u pokoju,
da i majku jošte svoju
za ko'e brijeme uzpohodi.
PLUTON:
Nejma se riječi svoj na manje vijeku doć:
vjeri se u krepkoj uzmnaža svaka moć. 1635
Nu da još gine svit, i u rasap sve grede,
imaju stavne bit gosposke besjede.
Veliku pitaš stvar, nu da ti podam ja
i veći svaki dar, sili me riječ moja,
ako dar kî veći i draži i vredni 1640
mogla bi želeći zamislit sve tve dni.
Tim s voljom sad se tvôm ugodit mâ će svijes,
šes mjesec da 'e s tobom, a druge sa mnom šes.
ČERERE:
Samiljena ja sam time,
a ti, moja kćerce, sada 1645
s ovom družbom povedi me
sred lijepijeh tijeh livada.
Er n'je vidjet slično meni,
pače toj se ne pristoji,
da, gdje nemir vječni stoji, 1650
vi budete sadruženi.
Nemoj vam se uto ckniti,
o neplodna mjesta od svita ,
čijem se budem ja vratiti
za učinit vas sva čestita. 1655
S novijem suncem primićete
u žuđenoj obilnosti
od me ruke slavne i svete
nove dare i milosti.
PLUTON:
Veće u lasti, mila moja, 1660
verna slavo dvora moga,
putimo se put lijepoga
mjesta od mira i pokoja.
Al' nu sprva, čim vidite
sve smirene me ljuvezni, 1665
veselima vašijem pjesni
moju rados sadružite.
SKUPI SVI UJEDNO:
O kraljice milostiva,
i ti, bože naš sad blagi,
eto dragi 1670
čas, koji vas sadruživa.
Sprav'te se oba
u slatko sej doba
kušati medene
radosti ljuvene. 1675
Čestit porod jur izlazi
hrabren, vrijedan u sva djela:
jur vesela
narav s pomnjom čeka i pazi
bogove mile, 1680
kijeh će bit sile
moguće u sebi
u paklu, na nebi.
Združite se u razbludi,
slatke želje ispunite: 1685
priložite
još blaženstva nova svudi:
Čereri slavnoj,
za pokoj mili svoj,
stav'te na ruke 1690
žuđene unuke.
