Prozerpina
Pisac: Ivan Gundulić
ČINjENJE TREĆE


ČINjENJE TREĆE

SKAZANjE PRVO

SKUP FURIJA, MEDžERA, RADAMANT I PLUTON

* * *


SKUP FURIJA:
 
   O moguće naše tmine 1080
vječnijem ognjem narešene,
o pakljene
slavne strane nad sve ine,
u kih pribiva
od zemlje krepos sva, 1085
prid kojijem sve se
snebiva i trese.

PLUTON:
 
             Počni rados, plač dovrši,
          oganj svijeti, a ne prži.
   Pristan'te urede davati veće trud, 1090
onijem, kijeh dovede odi stat grijeh prihud.
             Bez krsmamja, verne moje,
          plahi stupaj pospiješite,
          da osuđenijeh slobodite,
          u zlih mukah koji stoje. 1095

SKUP FURIJA:
 
   O vi, kojijeh silna odluka,
kôm se Pluton bog naš slavi,
jur postavi
posred vječnijeh stati muka,
nadvor hodite 1100
iz zla, u kôm stojite,
ne imajte veće
ni truda ni smeće.

PLUTON:
 
   Svak slavi večeras, ko pod môm krunom jes,
hrabrenu moju vlas i me vil drag ures. 1105
             Vesel'je se čuj sred sjeni,
          pogasi se plam ognjeni,
          zgini svaka stvar strašiva,
          što je u paklu, sve uživa'.

SKUP FURIJA:
 
   Razvedrite, crne spile, 1110
oblak, pod kijem vijek vodimo,
čim gasimo
mi ognjene svudi sile,
ter pakô draži
od raja se ukaži: 1115
tko tuži i cvijeli,
raduj se, veseli!

PLUTON:
 
   Bržek se naredi, pristati da bude
Radamant , kî sjedi sudeći prihude,
   iskušat od zlobâ duše, ke prid njega 1120
dođoše u doba vesel'ja mojega.
             Medžera zaupi:
          prida nj ko pristupi,
          ne bude za sve zlo
          osuđen nemilo. 1125

MEDžERA:
 
   Sudče, koga u tmini od pakla stavi bog,
da svakoj krivini nać budeš svoj razlog,
   Radamante!
    
RADAMANT:

                    Evo me! Tko zove?

MEDžERA:
 
                                             Čuj sada
zapovijed, kojome propas se sva vlada.

RADAMANT:
 
    Tko si ti? 1130

MEDžERA:
 
                    Medžera!

RADAMANT:
 
                                   Ter što mi rijet imaš?

MEDžERA:
 
Ovoga večera da ženi kralj se naš.

RADAMANT :

   Taj mi n'je stvar nova.

MEDžERA:
 
                              Da slušaj.
  
RADAMANT:

                                        Što će bit?
 
MEDžERA:
 
Ženidba njegova tvoj će sud ustavit.

RADAMANT:

   Kako to da znam ja?

MEDžERA:
 
                         Er hoće bog mili,
 sred svoga vesel'ja da nitko ne cvili. 1135

RADAMANT:
 
   Po tminah sej jame svak da gre slobodan?

MEDžERA:
 
To isto posla me da činiš ovi dan.
 
RADAMANT:

   Pedepsu ne čeka grijeh, s koga zli plaču!

MEDžERA:
 
Slavi se do vijeka milos, kâ sad se ču.
  
PLUTON:

             Ostavite nesklad hudi 1140
          i bijes, s kijem se zadojiste,
          ter ke smeću uzročiste,
          bud'te od mira uzrok svudi.
   Činite, da pozna, o sile pakljene,
za boga milosna unaprijed svak mene. 1145


SKAZANjE DRUGO

IZ PROŠEN'JA ČERERE, PLUTON I TIZIFONE

* * *


ČERERE:

   Jaoh, ovo su mjesta od smeće
i od vječnoga nepokoja?
Ali gdje si lijepa moja,
ne vim jošte, tko mi rijeće.

PLUTON:

   Kî ovo sada ja u tužbah čujem glas? 1150
Sred moga vesel'ja tko miješa svoj poraz?
   Ne rekoh, da svač'ji pristanu odsvudi
i jadi i plači, i tuge i trudi?
             Hrlo skoči Tizifone,
          ter vid, tko to može biti, 1155
          ko ne haje obslužiti
          me naredbe i zakone.

ČERERE:

   Ah, za milos, kćerce, sada
nesrećnoj se majci ozovi,
kâ za tobom puna jada 1160
dođe u strašni ponor ovi.

TIZIFONE:
 
   Tko ovo s necijene slobodan saviše
sred naše općene radosti uzdiše?
             Koja si duša ti,
          kâ smiješ smetati 1165
          cviljen'jem žalosnijem
          vesel'je nami svijem?

ČERERE:

   Imaš znat, ničija
da duša nijesam ja;
nu sam, čuj me, mati ona, 1170
o nakazni zla pakljena,
nemiloga od Plutona
kôj bi kćerca ugrabljena.
 
TIZIFONE:
 
  Jeda ti si mati kćere,
kâ je srećna nad sve ine? 1175

ČERERE:

   Mati ja sam Prozerpine:
prinesrećna svijem Čerere.

TIZIFONE:

   Ne reci veće to, nesrećna da si ti,
ako sad zaisto kćere si tej mati,
   kćere, kâ je ljubi izbrana 1180
kralja od ovijeh silnijeh strana.
   Nu mi je veće poć, da kazat budu sve,
tko si ti, kâ smje doć u naše tmine ove.

ČERERE:
 
   Pođi, reci ovu sada
zlom silniku, kî vas vlada, 1185
da mi iz jame strašne svoje
opet vrati dijete moje.

TIZIFONE:

   O slavni bože naš, plačni glas, kî čut bi,
matere 'e, neka znaš, gizdave tve ljubi.

PLUTON:

   Ili jes, ili nî toj mati ljubi me, 1190
najbrže učini da dođe prida me.

TIZIFONE:

   O, koja se opovidi,
da kraljice naše jesi
    
slavna mati, amo uljezi,
da te uzmnožni kralj naš vidi. 1195

ČERERE:

   Što mi tamo doć pomaga,
gdi je sila ta strašiva,
ako ne znam gdi pribiva
mâ razbluda mila i draga?

TIZIFONE:

   Samiri tvoju svijes, kći lijepa tvoja tu 1200
u ovijeh stranah jes napuno čestita.
   Tijem hodi slobodno za mnome veće ti,
tve dobro ugodno da budeš vidjeti.
  
ČERERE:
 
  Eto ulazim u zlu tminu.
Vaj, na što li hotjeh doći? 1205
Posred mraka vječne noći
ištem svjetlos mu jedinu.


SKAZANjE TREĆE

ČERERE, PLUTON, SKUP FURIJA I SKUP DVORANA

* * *


ČERERE:
 
   Nu što ovo tužna vidim
zla gusara prid očima,
vaj, ponijeti kî vlas ima 1210
moju lijepu k sjenam blidim?
   Kako, vajmeh, da ne smete
vidjen'je me sej mrzeće?
Vladaoče vječne smeće,
gdi je, kaž' mi, moje dijete? 1215
Zli silniče, gdi si odnio
kćer, ku mi si ugrabio?

PLUTON:
 
   Čuj, tako n'je razlog govorit sad tebi:
znaš, odi ja sam bog kô Jove na nebi.
   U momu kraljevstvu ako ćeš milos steć, 1220
oholas sniži tvu prida mnom govoreć.

ČERERE:
 
   Da govorim poniženo
ja božica prid tobome,
kojoj uze ukradome,
jaoh, sve dobro ti ljubljeno? 1225
   Neću, er se ne pristoji,
huda sjeni i strašiva,
na nebesijeh da tko stoji,
u paklu se poniživa.
   Poniži se ti nemili, 1230
satri oholas tvu naravnu,
tere vrati porod mili
na svjetlos mi opet slavnu.

PLUTON:
 
             Čim mislim, da mati
          moje si drage ti, 1235
          srdžbu ti mu mnogu
          ukazat ne mogu;
   nu velju unaprijed, zasve er si odzgori,
besjedi stavi red, s načinom govori!

ČERERE:
 
          Kako vijeku to bit može, 1240
čim ne vidim dragu moju?

PLUTON:
 
Ona bo je u pokoju,
gdje su rajske me razkoše.

ČERERE:
 
   U tminah će kô ikada
sred smeće se pokoj rijeti? 1245

PLUTON:
 
Ke su tmine tuj, gdje svijeti
svjetlos, kâ vijek ne zapada?

ČERERE:
 
   A kâ svjetlos tuj vidjet je,
gdi su noćna tvâ pristolja?

PLUTON:

Noći nije gdje su polja 1250
koja vječno resi cvijetje.

ČERERE:
 
   Kâ mi polja, o Plutone,
posred ovijeh kažeš jama?
   
PLUTON:

Ti, Čerere, viđ ih sama
 kroz puklinu spile one. 1255

ČERERE:
 
   Viđu polja i zeleni,
a ne viđu kćerce moje.

PLUTON:
 
Ona bo je tuj, gdje stoje
svi čestiti i blaženi.

ČERERE:
 
   Da čini da moja razbluda dođe odi, 1260
ili ću poći ja, gdje se ona nahodi.

PLUTON:
 
   Zasve er mâ običaj nikom nî pogodit ,
činiću, da kći taj tvâ bude odi prit.
             Od dvorkinja mojijeh jedna
          k blaženima stranam teci, 1265
          ter da dođe hrlo reci,
          moja ljubi lijepa i vrijedna,
             i š njom ona množ gizdava,
          kâ, gdi vječni dan se vidi,
          po naredbi mojoj slidi, 1270
          neka joj je veća slava.
             A vi uto sve ostale,
          dočijem dođe mâ ljuvezan,
          pojte vašu kugod pjesan,
          u kôj nje će biti hvale! 1275

SKUP FURIJA:
 
   Što su gizde od nebesi
pri pakljenoj suda slavi?
          U ljubavi
          sve uživa, sve se resi
          sred našijeh tmina 1280
          ljepota jedina
          kaže sve dike,
          kijem nać n'je slike.

SKUP DVORANA:
 
   O božice slavna i mila
blaženijeh svijeh livada, 1285
kâ silnika, kî nas vlada
ljepotom si pridobila....

SKUP FURIJA:
 
   Razvesel'te plačno lice,
radujte se, o tužbeni,
          na ljuveni 1290
          pogled naše sad kraljice.
          Nut, kako milo
          kaže nje svjetlilo
          slatki drag pokoj,
          kî nam će bit po njoj. 1295


SKAZANjE ČETVRTO

SKUP DVORKINjICA, SKUP DVORANA, PROZERPINA, ČERERE, PLUTON I SKUP FURIJA

* * *


SKUP DVORANA:
 
   Plač se u paklu već ne čuje,
svakoji se duh raduje,
crna rijeka mlijekom teče,
sunce u vječnoj noći iztječe
sred vječnijeh omraza 1300
ljubav se ukaza.

ČERERE:
 
   Vaj, želja me sveđ skončaje,
da mu dragu vidim prije,
jaoh, mu svjetlos ovo kâ je,
kćerce, dušo, ovo mi je. 1305
   Kćerce tužna, kćerce moja,
za kî odi grijeh boraviš?

PROZERPINA:
 
Nije, majko, kćerca tvoja
tako tužna, kô ti praviš .

ČERERE:
 
   Kako, brače, svijetle strane 1310
ovo li su od nebesâ,
gdi ja cijenjah tvoga uresa
vijek uživat dike izbrane?
   Na paklu li raj promijeni,
na nakazni ljubovnike? 1315
Jaoh, a svjetlos dragu uvike
na tamnilu crnijeh sjeni?
PLUTON:
 
   Čerere, rekoh ti, da u mom kraljevstvu
ponižit budeš ti oholas hudu tvu.
             Ne ču li, da ja sam, 1320
          ovdi sâm kî vladam?
   Tijem pusti tej riči, paček svud bez srama,
hvali se i diči, da 'e tva kći ljubi mâ.

ČERERE:
 
   Ne zadaj mi veće trude,
nepravedni zli silniče, 1325
neka majka, jaoh, nariče
vrh jedihne sve razblude.
   Ne mnjah viku da će doći,
kćerce mila, još to brime,
kad očima ti mojime 1330
mrzeća ćeš biti moći!
   Jaoh, a sad bih tužna uzela
kijem načinom nać se slijepa,
za ne vidjet, moja lijepa,
ovdi lica tvâ vesela. 1335
   Ah, gdje svjetlos moja pođe?
Ke su 'e tmine obujmili?
Vaj, što vidim, ah, nemili,
s koga meni sve zlo dođe?

PROZERPINA:
 
   Tužba 'e, majko, tvâ neredna, 1340
samiri se cijeća mene,
nijesu strane sve pakljene
tmaste, kako ova jedna.
   Svrhu podaj gorkoj tuzi,
jaoh, tvâ žalos sasma 'e duga: 1345
sunce i svjetlos meni 'e druga,
trava i cvitje, polja i luzi.

ČERERE:
 
   Da li, kćerce, ja ću ostati
s tvom ljepotom razdijeljena?

PROZERPINA:

Draga majko mâ ljubljena, 1350
nemoj toli sad plakati.
   Utješi se, majko, utješi,
ah, nesreće moje hude,
majko, evo ti tve razblude,
nigdje od tebe kâ ne bježi. 1355
  
SKUP DVORANA:

   Nu pogledaj prame zlate,
ke joj kruna svijetla resi,
ter ti, kâ si zgar s nebesi
drag razgovor uzmi za te.

SKUP DVORKINjICA:
 
   O božice, razlog nije 1360
ako kćerca mila ti je,
da joj sreću sad zavidiš,
kraljicom je dočim vidiš.
   Čin' da je nje slava
vesela rados tva. 1365

PLUTON:
   Ne čini da smeta naprijeda veće tu
tvâ zlobna žalos ta mu rados čestitu.
 
ČERERE:
 
   Da l' je zloba ovo u meni,
kom se oholas tvoja smete,
er ja tužeć moje dijete 1370
ištem, straše zli pakljeni?

PLUTON:
 
   Ili ti tužiti, ili ne, tužbe tve
neće mi odnijeti me slatke zabave.
   Nu velim, ne bih te strpljeno podnosil,
da mi nî cijeća te pridrage moje vil. 1375
   Vrati se opeta na svjetlos, s ke dođe,
mu rados ne smeta' ni moje gospođe.

ČERERE:
 
   Ah, nepravi sudče od tmine!
Bez svjetlosti me jedine,
ku mi sila tvoja uze, 1380
na ku svjetlos vratiću se?
  
PLUTON:
 
   Da ako kći tvoja svjetlos je, razlog nî,
da bez nje još ni ja pribivam u tmini.

ČERERE:
 
   Paček je razlog toj da ti sam provodiš
u tminah život tvoj, kî tminam gospodiš. 1385
   Kî je sud, da ono sve, što ima svijetlo bit,
svjetlosti bez ove uzbude potamnit:
   a tmina, kâ ima s crnilom vječnijem stat,
svjetlosti trudima da ima silom sjat?
  
PLUTON:
 
   Gospodi uzmnožnoj, kî ne zna'u vlasti ine, 1390
imaš znat sud je toj, što hoće da čine.

ČERERE:
 
   Tko kaže sud inom, ako će prav se rit,
najprije sudu svom ima se podložit.
 
PLUTON:

   Pravda ako najprija od sebe počinje,
najprvo imam ja koris mu steći š nje. 1395

ČERERE:
 
   Pravda je neprava, na koris kâ pazi.

PLUTON:
 
Da to riječ sada tvâ laživa izlazi.

ČERERE:

   Jaoh, s kijem tužna već govorim!
Što zamani trajem riječi?
Kî će razlog čut, kî diči 1400
vječnima se nerazborim?
   Ah, tko bi mi, kćerce, rekô,
kad te rodih ja na nebi:
"Cić pakla se plačna tebi
ovi ures dragi stekô"? 1405
   Gdi te gledam, gdi nahodim?
Jaoh, u paklu (strašno ime)
sred nakazni, da sve vrime
u nemiru život vodim?
   Vaj, radosti mâ jedina, 1410
sad žalosti majke tvoje,
da li, huda srećo, ovo je
moja lijepa Prozerpina?

PROZERPINA:
 
   Jaoh, mâ slatka majko, primi
kî razgovor: nemoj toli 1415
smeća i nemir da odoli
žalostima pri tvojimi.
   Otri, majko, grozne suze,
poslušaj me, ter počini:
taj, kî dragu kćercu ti uze, 1420
i kraljicom on je učini.
   Ja uživam polja mila
sred blaženijeh lijepijeh strana;
skup je sa mnom sveđ dvorana
i dvorkinja mojijeh vila. 1425
   Ah, kada bi, majko, htjela
riječ strpljeno čuti moju,
ja bih sve ti spovidjela
sad raskoše, u kijeh stoju.
  
ČERERE:
 
   Nazrela sam sva ta polja, 1430
kâ spovijedaš toli draga,
nu što, jaoh, mi to pomaga?
Drugi 'e uzrok mo'ih nevolja.
    
PROZERPINA:
 
   Kaž' mi, majko, stvar koja je
 kâ nevolje tej ti uzroči? 1435

ČERERE:

Plaču i cvilju ne pristaje
zrak ne gledav tvojijeh oči.

PROZERPINA:

   A tko to ti gledat brani
kâ zaprjeka, koja sila?
 
 
ČERERE:
 
Er u ovoj neću strani 1440
ja ostati, kćerce mila.

PLUTON:
 
   Dake tebi ti si kriva
od sve tuge, ti, Čerere.

ČERERE:
 
Na nebesijeh tko pribiva,
da u paklu stat obere? 1445
    
SKUP DVORKINjICA:
 
   Kakav može biti pakô,
u kôm svijetli sunce ovako?
Pakô, u kôm su sej liposti,
raj je svake pun milosti:
          raj dragi veseli, 1450
          u kôm svak stat želi.

ČERERE:
 
   Jaoh, ter nije meni ufati
kćercu odovle mu imati?

SKUP FURIJA:
 
   Kô da nadvor mi puštamo
oni ures drag jedini, 1455
ki učini,
da u paklu raj imamo,
da se mir čuje,
gdi smeća kraljuje,
a slatke pjesni 1460
sred vječne boljezni?

PROZERPINA:
 
   Pokli uredba, majko, odluči
da ja budem ljubi sada
kralja, kî sve ovo vlada,
i ti obikni, i ti muči. 1465
   Već razvedri tužna lica,
ter viđ, sreća kâ me resi:
Junone je od nebesi,
a od pakla ja kraljica.
   Nje kraljevstvo prostire se 1470
nad tijem, kî sad na svijetu su,
me nad svijem, kî bili su,
i kî unaprijed rodiće se.

PLUTON:
 
   Čerere, ne scijeni da samo moja vlas
stere se vrh sjeni, gdje ova sja propas; 1475
   nu malo poslušaj, kâ mjesta lijepa odi
kralj moguć u svem ja i tvâ kći gospodi.

SKUP DVORKINjA:
 
   Na svijetu smo i mi bili:
nu su ljepše bez prilike
strane i luzi ovi mili, 1480
u kijeh sad nam stat je uvike.

PROZERPINA:

   Slušaj, majko, što počela
bjeh ti i ja spovijedati,
ter mom srećom bud vesela,
blažena ću kom se zvati. 1485

PLUTON:
 
   Polja su mnoga dim, kijem zemlja ravna prem
resi se rumenim svjetlilom jedinijem.
   Zelenim ova se odijeva vječnima,
ter sunce ponase i zvijezda svoje ima.
   Čestita tuj čeljad stan je svoj obrala, 1490
dio cvjetnijeh vrh livad, a dio vrh žala,
   vijek vodeć dni slacijeh neumrlijeh svojijeh
veselo u svacijeh zabavah milijeh.
                    Pjesni drage i mile
                    pastijeri i vile 1495
   u skladne tuj glase ne pristav pjevaju,
slavnoga uza se Orfea imaju.

SKUP DVORKINjA:
 
   Ljuvene su naše strane,
blažene su svudi zvane,
a to er u nje tko dohodi, 1500
veseo se sveđ nahodi:
uživa vas vijek svoj
slatki mir, drag pokoj.

PLUTON:

   Kraj jednoga tuj velika
gusta gaja, kom nikada 1505
lis zeleni ne opada,
teče Lete , slavna rika,
   kâ kreposti tom se slavi,
da, tko vode nje pit bude,
taj čas misli, ke ga trude , 1510
sve napuno zaboravi.
  
SKUP DVORANA:
 
   O božice, s nami hodi
k čestitima našijem dvori,
er svu žalos, kâ te mori,
ostavićeš u toj vodi. 1515
    
PROZERPINA:

             Hodi, majko draga, k meni,
          da moj vidiš raj blaženi:
          hodi, majko, na zabave,
          čestiti se kojijem slave.
   Ah da sad hoć' sama doć vidjet me dike, 1520
rekla bi: "Kćerce mâ, živi tuj uvike."

PLUTON:
 
   U milo toj mjesto, gdi stoje mo'i drazi,
ne scijen' svak, ni često, da tako ulazi.
             Er kô u muke oni hode,
          u dno pakla ter se praže, 1525
          (čujte prikor) kijem bi draže
          zlato od iste njih slobode:
             tako stoje tuj slobodni,
          bez ozira kijeh strah ne bi
          riječma i krvi pri potrebi 1530
          primagati grad svoj rodni.
             Jošte tu je stan onijeh,
          kî načine iznađoše
          da se uresi i pomože
          svijet i bitje umrlijeh. 1535
             Tuj su i oni, kî živješe
          djelujući vazda vrijedno,
          ter s dostojnom časti ujedno
          uvijek slavan glas dobiše.
             Tuj pravedni, tuj milosni, 1540
          dobri, istini, blazi i znani
          u blaženoj stoje strani
          uživajuć vijek radosni.
 
PROZERPINA:
 
   O majko, ter hoć' kô , nemila meni prem,
da od družbe toliko dostojne utečem? 1545
    
SKUP DVORKINjA:

   Jak prid suncem noćne tmine,
a prid vjetrom magla izgine:
pri našijeh se stranah tako
gubi od svijeta mjesto svako;
          naša su polja sva 1550
          uresna, gizdava.

PLUTON:
 
   Tuj dohode još gospoje
od liposti neizmerne,
ke na svijetu blage i verne
s ljubovnicim svojijem stoje, 1555
   i š njim oni mladci izbrani,
kî živješe u pokoju,
žuđenu im milos svoju
draga vila čim ne brani.
   Tim Čerere, pusti neka, 1560
gdje su strane tej blažene,
lijepa, vlada koja mene,
sa mnom stoji do vijek vijeka.
   A za ljubav nje liposti
čuj odluku sîh besjeda: 1565
neću od srdžbe unaprijeda ,
neg zvat bog se od milosti.

PROZERPINA:

   Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud,
ter dobrijem mojima vesela sa mnom bud'!
             Koliko je ljepše tebi 1570
          gledat me odi sad kraljicom,
          neg na svijeti, neg na nebi,
          priprostome svijem božicom?
             Nu mi kaži, ko'e najveće
          mogla mi si dobro ufati , 1575
          da dostojna budem sreće,
          po kojoj ću kraljevati?
             Veće, majko moja mila,
          žudjeti mi mogla nijesi,
          budući se ja rodila 1580
          božicome sred nebesî.
             Da ako stekoh što ti želi,
          ili željet što mi imaše,
          zašto sa mnom tvoj veseli
          pogled rados svu ne kaže? 1585
   Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud,
ter dobrim mojima vesela sa mnom bud'!

SKUP FURIJA:
 
   Otri veće suze u licu,
promijen' misao tuj nepravu,
tvu gizdavu 1590
diku daj nam za kraljicu:
ne čin' opeta,
da srdžba zla smeta
za svijeta poraz
oholo svijeh nas. 1595

SKUP DVORKINjA:

   O božice, mi smo vile,
dvorkinjice tvoje mile:
nemoj drage bez gospođe
naša družba, jaoh, da pođe;
daruj nam drag ures, 1600
gdje nam sva rados jes.

SKUP DVORANA:
 
   Dopusti nam, o milosna,
dobro, koje još nejmamo,
da, blaženi mi gledamo
lipos, u kôj raj se pozna. 1605

ČERERE:
 
             Što da molba ne ispita ,
          kad je slatko naređena?
          N'je me srce od kamena:
          dobita sam, jaoh, dobita.
   O kralju sijeh jama kreposti velike, 1610
evo ti kćerca mâ za ljubi uvike;
   nu hoću da sprva, što budem pitati,
obeća vlas mi tvâ da mi ćeš podati.

SKUP FURIJA:
 
   Svud vesel'je, svuda rados,
mir i pokoj svud se glasi; 1615
svud izlazi
skladnijeh pjesni draga slados!
Razvedri lice,
o lijepa božice:
majka tvâ mila 1620
ljubko se smirila.
 
PLUTON:
 
   Budi ti sve što hoć' u momu kraljevstvu,
još istu moju moć pod vlas ću stavit tvu.
          Daj prosi, pitaj već,
          od mene sve ćeš steć. 1625
  
SKUP DVORKINjA:
 
   Tko, ljuveni, sada, bože,
vlas tvu mnogu neće riti,
usred pakla poniziti
kad oholas istu može?
    
ČERERE:

   Čin' moj porod, koji odi 1630
staće s tobom u pokoju,
da i majku jošte svoju
za ko'e brijeme uzpohodi.

PLUTON:

   Nejma se riječi svoj na manje vijeku doć:
vjeri se u krepkoj uzmnaža svaka moć. 1635
Nu da još gine svit, i u rasap sve grede,
imaju stavne bit gosposke besjede.
   Veliku pitaš stvar, nu da ti podam ja
i veći svaki dar, sili me riječ moja,
ako dar kî veći i draži i vredni 1640
mogla bi želeći zamislit sve tve dni.
   Tim s voljom sad se tvôm ugodit mâ će svijes,
šes mjesec da 'e s tobom, a druge sa mnom šes.
 
ČERERE:
 
   Samiljena ja sam time,
a ti, moja kćerce, sada 1645
s ovom družbom povedi me
sred lijepijeh tijeh livada.
   Er n'je vidjet slično meni,
pače toj se ne pristoji,
da, gdje nemir vječni stoji, 1650
vi budete sadruženi.
   Nemoj vam se uto ckniti,
o neplodna mjesta od svita ,
čijem se budem ja vratiti
za učinit vas sva čestita. 1655
   S novijem suncem primićete
u žuđenoj obilnosti
od me ruke slavne i svete
nove dare i milosti.
    
PLUTON:

   Veće u lasti, mila moja, 1660
verna slavo dvora moga,
putimo se put lijepoga
mjesta od mira i pokoja.
   Al' nu sprva, čim vidite
sve smirene me ljuvezni, 1665
veselima vašijem pjesni
moju rados sadružite.
 
SKUPI SVI UJEDNO:
 
   O kraljice milostiva,
i ti, bože naš sad blagi,
eto dragi 1670
čas, koji vas sadruživa.
   Sprav'te se oba
u slatko sej doba
kušati medene
radosti ljuvene. 1675
   Čestit porod jur izlazi
hrabren, vrijedan u sva djela:
jur vesela
narav s pomnjom čeka i pazi
bogove mile, 1680
kijeh će bit sile
moguće u sebi
u paklu, na nebi.
   Združite se u razbludi,
slatke želje ispunite: 1685
priložite
još blaženstva nova svudi:
Čereri slavnoj,
za pokoj mili svoj,
stav'te na ruke 1690
žuđene unuke.



Reference


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Gundulić, umro 1638, pre 386 godina.