Poremećen plan/3
III POJAVA
(STEVIĆKA i MILIĆKA)
STEVIĆKA (vesela, u pola pjevajući): Kakva sreća!
MILIĆKA (isto): Kakvo iznenađenje?
STEVIĆKA: Čisto bi poskočila od radosti!
MILIĆKA: Čisto bi zapjevala od veselja!
STEVIĆKA: To je divota, prijo! (Zagrli Milićku!)
MILIĆKA: To je krasota, prijo! (Zagrli Stevićku!)
STEVIĆKA: Zamisli samo kad ovđe dođe...
MILIĆKA (upada): Pa kad nas zateče...
STEVIĆKA: I on će se obradovati!
MILIĆKA: Mora se obradovati!
STEVIĆKA: Nije šala, samo kad ugleda moju Dragu...
MILIĆKA: Pa kad vidi moju Nadu.
STEVIĆKA: Ja znam da će biti očaran!
MILIĆKA: Poludiće od zanosa!
STEVIĆKA: Kakva sreća, prijo! (Zagrli Milićku!)
MILIĆKA: Kakvo iznenađenje, prijo? (Zagrli Stevićku!)
STEVIĆKA: Nisam mogla ni zamisliti mojoj dragi bolju priliku...
MILIĆKA: Ni ja mojoj Nadi...
STEVIĆKA: Zamisli samo: Draga velika gospođa!
MILIĆKA: Zamisli samo: Nada sučevica!
STEVIĆKA (otežući, začuđeno): Ta... valjda ne misliš ti sve tako...
MILIĆKA: Šta? Kako?
STEVIĆKA: Ta ne može sudac imati dvije žene...
MILIĆKA. Ja to nisam kazala.
STEVIĆKA: Ali ti reče za Nadu, da...
MILIĆKA (upada): Da će postati sučevica... A i ti si to rekla za Dragu...
STEVIĆKA: Pa to ja i sada velim. Znaš, Draga je onako...
MILIĆKA (upada): Šta? Zar bolja od moje Nade? To ne može biti!... Od moje Nade iiko bolji nema!
STEVIĆKA: Ti misliš tako, ali ja velim, da niko bolji nema od Drage...
MILIĆKA: Ali, prijo, Nada je malo pametnija pa... i ljepša...
STEVIĆKA: Šta? Ona ljepša od Drage?... Ona pametnija! ... Ta šališ li se ti, prijo! ...
MILIĆKA: Ne šalim se bogme, nego je baš tako! Kako divno Nada zna da pjeva, pa sve... sve.. .
STEVIĆKA: Ali Draga zna bolje šiti i kuvati...
MILIĆKA: Ko? Zar Draga?
STEVIĆKA: Naravno; nije Nada...
MILIĆKA (ljutito): To nije istina!
STEVIĆKA (pakosno): Dakle ja lažem?...
MILIĆKA (kao prije): Ne govoriš istinu, a to je svejedno... Ti treba da znaš da cjelokupna Draga ne vrijedi maloga prsta Nadina...
STEVIĆKA (otegne): Šta?
MILIĆKA: Draga je lijena.
STEVIĆKA: Ali kome to zboriš?
MILIĆKA: Nikome nego tebi.
STEVIĆKA (žestoko): Moja Draga lijena?
MILIĆKA: Kao trutina.
STEVIĆKA (razjarena): Uh, uh, uh, pući ću od ljutine! Uh, ta, ta... ta ti barem nemaš nikome ništa da kažeš... ti kornjačo...
MILIĆKA (plane): Ko kornjača?
STEVIĆKA: Niko drugi nego ti!
MILIĆKA: I to meni kažeš?
STEVIĆKA: Nikome nego tebi...
MILIĆKA (razjarena): Uh, uh, pomamiću se! ... (Polete jedna protiv druge). Oči ću ti izvaditi!
STEVIĆKA (kao i ona): Jezik ću ti iščupati!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetozar Ćorović, umro 1919, pre 105 godina.
|