Podiže se Mihat u hajduke (48)



 

[Podiže se Mihat u hajduke]

Podiže se Mihat u hajduke
Od zuluma beg' Pilipovića,
Kriva suda age Atlagića.
Devet dana po gori hodio
Da nij' junak ni jio ni pio, 5
Hranica mu j' zelena travica,
A vodica na travi rosica.
Moli Mihat Boga velikoga
Da mu Bog da [do] četiri druga:
Od vrh polja Vrhovljanin Jurja, 10
Od dno polja do dva kolundžije
I maloga od Kosova Radu.
Kada se je družba sastanula,
A govori Mihate hajduče:
„Aj, družino, draga bratjo moja, 15
Gdi su zdavni dvore nerobljene?”
Veli mali od Kosova Rada:
„Aj, moj ujče, Mihate hajduče,
U nikoga Aldžije vojvode,
Njegove su dvore nerobljene!” 20
A govori Mihate hajduče:
„Hod'mo tamo, draga bratjo moja!
Kad su došli dvoru Aldžijinu,
Tad Aldžije doma ne bijaše,
Veće sama ljubi Aldžijina. 25
Govori joj Mihate hajduče:
„Otvor' dvore, ljubi Aldžijina,
Zač ako ih otvoriti nećeš,
Ljubit te te sva redom družina,
A najprvi Mihate hajduče!” 30
Ona im je dvore otvorila,
Govori joj Mihate hajduče:
„Bora tebi, ljubi Aldžijina,
Kadi ti je blago Aldžijino
I njegova divan-kabanica?” 35
Ona im je jadna govorila:
„Ho'te gori na gornje pendžere,
Najti ćete blago Aldžijino
I njegovu divan-kabanicu,
I uz blago bilo ruho moje — 40
Nemoj mi se u njega ticati
Zač je moja za udat divojka!”
Oni idu na gornje pendžere,
Uzeli su blago Aldžijino.
Al ogrne Mihate hajduče 45
Aldžijinu divan-kabanicu,
I govori ljubi Aldžijinoj:
„Bora tebi, ljubi Aldžijina,
Stoji l' bolje divan-kabanica
Ali meni al Aldžiji tvomu?” 50
Ona mu je jadna govorila:
„Stoji tebi, jere je na tebi,
Al da vidiš ti Aldžiju moga,
Ne biš se ga mogal nagledati!”
A on joj je junak govorio: 55
„Zbogom ostaj, ljubi Aldžijina,
Tu si stekla i drugu ćeš steći,
A ja ne znam steći, neg’ rasteći!”

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference uredi

Izvor uredi

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 241.