Pijero Muzuvijer3/4
| ←Šena treća | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena četvrta |
Šena peta→ |
VICE: Što praviš, Nikoleto? Osvetio mi se noćas oni stari pas; malo me nije ubio onijem pistolam! Ma kako vraški ti si bio zaspo?
NIKOLETO: Onako! san me bio privario.
VICE: Žudim znat je li nas pozno, er bismo bili ruinani [propali]. ,
NIKOLETO: Evo nam Mandalijena odovudar; ona će nam per appunto [potanko] sve pripoviđet.
VICE: Mande, brače! a prem te žudijah za znati od tebe što se čini, kako li si s gosparom pasala.
MANDALIJENA: Nazbilj, Vice, sreća me veoma pomogla, er je cijenio gospar da ja ništa ne znam da ste vi bili, neg je cijenio da sam spala, bivši mu dala tako razumjet.
VICE: Da je li nas pozno? što li je cijenio, zašto smo bili u kući?
MANDALIJENA: Nije vas pozno, nego je cijenio da su bili lupeži. Ma dobro si ti š njim paso! bijedna, tresla sam se ko prut, kad sam čula onu sparavancu.
VICE: Sve je na dobro prošlo! — Vidiš, Nikoleto, ništa drugo ne žalim neg onu karubinu i oni par pistola što ti su digli noćaske. — O, Mandalijena, ako ti ih basta lahnut i vratit mi ih, učinićeš mi velik pjačer.
MANDALIJENA: Jaoh meni, Vice dragi, nemoj me u to intrigavat! to je on njegdje zatvorio i ne ziam dje. Ma sam se odveće s tobom odocnila; poslali me su da im ovo vode donesem — biće mi skandala!
VICE: Guvernaj se [ravnaj se]. — Nikoleto, hod’mo veće; od potrebe mi je Mihoča naći, da mi risolva [odluči] podpisat onu skrituru, er sam se veće risolvo ženit.
NIKOLETO: Hod’mo; to ćeš toliko spametno učinit. (Na uru mu ih deset skuriva!)
Reference
uredi
