Pijero Muzuvijer1/9
| ←Šena osma | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena deveta |
Šena deseta→ |
DžIVA: Hodi tamo! tako se tvoji pari [ljudi jednaki] skjariškavaju. —
TRIJESKALO: Dobar ti dan, dušice! jaoh, lijepa ti mi si! nuti joj obraščića — paraju dva bubreščića! srce mi se naježilo! Što mi ti je to što se rabijaš?
DžIVA: Na vjeru im neću sekreta [potajna] biti, moj Trijesko, moj stari amante. Gdje sam te vidjela, sva sam se u ljubav obratila; cijeć gorušte, ljubi, vjere, ku ti nosim izvan mjere, zatravio si srce moje, — kad ćeš doći u moje krilo?
TRIJESKALO: U tve krilo kad me primiš, noćna vilo! Ma mi reci, komu to nećeš biti sekreta? jeda me ćeš opoviđet da sam namuran na tebe?
DžIVA: Neću, džilju [ljiljane] moj rumeni! Ono sam govorila od onoj lisubeti, mojoj gospođi Luciji, u koje dohodi svaki večer, priobučen ko tržnica s košem na glavi, oni Kola Puljiz mangiagatto [što jede mačke].
TRIJESKALO (u sebi sam): (Muči, i ova će valjati za moga gospara!) Da koji joj senjo učini i na koliko ura dođe?
DžIVA: Dohodi na četiri ure. Ma mu sam maloprije nješto slagala; rijeti ću mu posli da dođe na pet ura; i njegov je senjo što mu Mitar mafatur zaudara i zakanta, a njega obuče u klaskun.
TRIJESKALO: Džive, ne mogu veće s tobom stati, er nosim gosparu ove fumente; posli ćemo se viđeti.
DžIVA: Moj Trijesko, pođi zbogom! da ti sam u milosti, brače mili!
Reference
uredi
