Pijero Muzuvijer1/12
| ←Šena jedanesta | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena dvanaesta |
Šena trinesta→ |
SIMO: Viva [živio] Pasko barbijer! viva per mare e per terra [ž. po moru i po suhu]! one mi je maledete [proklete] sinigle ko jezikom polizo i učinio da sam zdrav kako tić. E per vita mia čujem se sadar veoma vigoroz [krepak] i steko sam apetit; i gdje sam se rifranko [oporavio] i steko le pristine forze [prvašnju snagu], refaću večeras i ljubav.
TRIJESKALO: Vrlo ti hvališ tega Paska! ono ti je njeki barbijer, da prostiš, samo za servicijale [uštrcaje] činit.
SIMO: Idi, frfante! ono je moj čovjek; ja znam kojijeh je on valentijeh [lijepih] kura učinio. — Ah? ljubavi, što ćeš od mene stara ovakoga? što me moriš?
TRIJESKALO: A, gosiaru, štoto bi? para kukurijekaš! o čem vačelaš? što ti je?
SIMO: A, Trijesko, Trijesko! ljuveni mi je luk u skini! žalostan, namuran sam kako pas, a ti znaš na koga — ne mogu ti izgovarat od velike tenerece [nježnosti].
TRIJESKALO: I ne izgovaraj mi ništa — znam je veoma dobro: to je Lucija Frana Lopiže pećnika.
SIMO: Jes, ona kuška, ona me mori, ona me u robstvu drži; do bih po fakultati, da mogu otit u nje.
TRIJESKALO: Daj meni jedan dobar čmar skuhan na način kučate — čini[t] ti ću da dovečer na tega konja uzjašeš.
SIMO: Kako me ti to mož introdukat? ti znaš veoma dobro da ja nijesam štedio iijedne spendze i stavio sam se a gran pericoli di vita [u veliku opasnost za život], i nigda nijesim mogo akancat da me dobrijem okom pogleda. Ma kad bi ti to bastalo intrigat [zamrsiti], mjesec dana di continuo [neprestano] čitaću te čmarima.
TRIJESKALO: Da kad je to tako, slušaj! Maloprije Dživa, sluga Lucijina, poviđela mi je kako dohodi u Lucije Kola Puljiz priooučen ko tržnica s košem na glavi, i za senjo Mitar mu mafatur njeku kanconu [pjesmu| izdaljega pod klašun zakanta, koju ja dobro umijem. Zato, ako ti basta, priobuci se ko žena, a ja ti ću za senjo zaudarati i zakantati i haljine provižati; samo da si čovjek ovo učiniti i da prije njega dođemo na postu [mjesto] na četiri ure.
SIMO: Cazzo, mislim i mislim: jedno zlo — drugo gore! a trpjet ove muke ljuvene najgore je! valja stavit glavu u torbu — što bi, da bi! učiniću sve, zasve je stvar psrikoloza [opasna], jeda dobro izide! Neka ti rečem, Trijeskalo: donijeću sa mnom dosta dinara i svakijeh galantarija [finih stvari], ako do koje bude ter bi Lucija htjela vikat ali se Frano probudio, neka ih mogu zamitit; dinari su potenta [vrlo jakaj stvar i čine mirakula [čudesa].
TRIJESKALO: Spametno si promislio; dinari su najjače oružje! Otiću ja sad zaimat haljine u Katarine Grgove, moje prijateljice, a ti se utoliko pođi prošetaj do Place.
SIMO: Fattevi valer [budi valjan], i kad to opravpš, javi mi se.
Reference
uredi
