Petao, lisica i kokoške
| ←Pešlovi i prepelica | Petao, lisica i kokoške Pisac: Ezop, prevodilac: Dositej Obradović |
Žabe, panj i hidpa→ |
| Basnu je napisao Ezop a Dositej ju je preveo i napisao naravoučenije. |
U odsustviju petla vidi lisica mnogo kokoši u jednoj avliji, i ne smejući tu na njih udariti, kaže im kroz plot da je mir učinjen među svom životinjom, i da se sad ne imaju bojaši kokoši lisica, da mogu slobodno po polju šatati. Rado i veselo one čuju to i pođu, kad eto ti petla. Pita ih: daleko li misle. Kažu mu ove sve što su čule. „Vidiš da ste lude, prave kokoške bez moma! Koje ikada do danas čuo da će lisica što dobpo kazati kokoškama?”
„Tων κακών και πονηρών κάκισται εστίν αι συμβούλαι: Zlihi lukavih zlejši jesu sovjeti."
Učeni i razumni neće mi za pedantičestvo (gordost o nauki) primiti što ovi sovjet često poftoravam. Svim nam je poznato da u neke pogreške posvednevno padamo, črez njih stradamo, i opet se od njih dovoljno ne možemo sačuvati, a to jest: sovjet i uvještanije lukavih i koristoljubivih ljudi. Mnogo puta dobri čovek i ljubezni prijatelj može nam iz neznanja nedobar sovjet dati. O ovakom se ovde ne govori: njemu nije za zlo primiti, on niti je mislio niti je imao namjerenije da nas prevari, no, sam u prevari budući, s najboljim svojim srcem i namjerenijem morao nas je prevariti. Ovde se govori za one koji za svoju korist, za lukavu, što zovu, politiku, iz zlobe i lukavstva, s namjerenijem i sa znanjem, daju nam take nauke|i sovjete kako ćedu nas lakše kud oni hoćedu za nos vući.
A da kako ćemo ih poznati? Imajmo samo jestestveni zdravi razum, pak ćemo ih lasno saznati. Rasudimo kakvi su ljudi koji nas sovjetuju, jesu li dobri, jesu li razumni, i jesu li u životu svome pokazali takova dela da ljube bližnjega svoga kako sebe. I ako su takovi, u dobrim smo rukama, uvjeravajmo se im bez sumnjenija. Ako li ih poznajemo za dvostruke, fališne, koristoljubive, čuvajmo ih se koliko više možemo. Ako li pak ne poznajemo ni njihovu dobrotu ni zloću, ni razum ni nerazumije, ostaje nam da isljedimo njihova namjerenija i da se izvestimo zašto nam oni taki sovjet daju a ne drugojači. Zdravi razum i pronicatelno rasuždenije blagorodni je i prekrasni dar božji, o kojemu smo dužni dok smo god živi starati se u soveršenstvo ga dovoditi, i bez njega niti misliti što ni tvoriti.
Izvori uredi
- Antologija srpske književnosti [1]
|
|
|