Oj istoče...
Oj istoče, oj rumeni,
Sitnim zvjezdam' nakićeni,
Sjajnom zorom zagrljeni,
Oj, divno li sjaš!
Oj, divno li rajske gore
Božanstvene svete dare
Ispod krila razvijaš!
Sa tebe nam najpre sine
Zlatno sunce, pa se vine
U nedogled, u daljine,
Šireć svijetu zagrljaj,
Pružajuć nam milo svima
sa vrelijem poljupcima
Ružičasti onaj sjaj.
Još nam tihim glasom zbori.
"Neka svako dobro tvori,
Nek se trudi, nek se mori,
Ta ljenost je sram;
Preziri je Srpče svako,
Budi krepko, budi jako,
Budi živi plam!"
Oj istoče, oj rumeni,
Zvjezdicama nakićeni,
Svijetlom zorom zagrljeni,
Ta divno li sjaš!
Ti sa lučom zraka tvoga
Silu mraka nemilnoga
Jednim mahom otimaš.