* * *


Osobiti bolesnik

Ja se pope na Vršačke planine,
Te ugleda Bečkerečke ravnine,
Gdi jeleni s košutama planduju,
Mladi momci s djevojkama igraju;
Ja se maši u svilene džepove, 5
Te izvadi iz džepova strelicu,
Da ustrelim kod jelena košutu,
Ne pogodi kod jelena košutu,
Već ustreli pod prstenom devojku,
Dadoše mi tog bolnika da lečim; 10
Ja mu šaljem s mora smokve da jede,
A on ne će s mora smokve da jede;
Ja mu šaljem šećer-šerbe da pije,
A on ne će šećer-šerbe da pije;
Već on oće s jedne ruke na drugu.[1] 15


Reference

  1. Mjesto ose poslednje vrste jedni i ovako pjevaju: "Veće oće medna usta da ljubi.

Izvor

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 366-367.