Ne smetaj mi!
Ne smetaj mi! (Non mi turbar...) (1899) Pisac: Ada Negri, prevodilac: Dragiša Stanojević |
Ako li po kašto ljubavi tvòjê
Ne slušam glasa mȉla;
Ako sam blijѐda, i ako mòjê
Zjenice plamti sȉla;
I vidiš kako sam glavicu pógla,
Ne smetaj, idi dȁljê
Eda bih prizore shvatiti mógla
Što svijet meni šȁljê.
Posmatram ja kako prozire glȇdom
Oblake sunce jȃrko,
I grli sve žȋvô i mȓtvô rȇdom
Na zemlji, grli žȃrko.
S livada travnijeh, sa svježa sȇna
Sa žetve tučnih njȋvâ,
S pustare, s oaze i vȑta njȇna,
S drvenih njenih dȋvâ;
Iz gora gustijeh koje olúja
Potresa, misliš kȃrâ;
Iz tajnih ljubavnih, božanskih strújâ
Kojim se svijet stvȃrâ,
Stižu mi budućih vreménâ nȍvi
Lahori mila glȃsa,
Stižu mi — i moji vrše se snȍvi —
Dasi od moći, spȃsa.
Da svijet — čini mi s’ u tom trѐnu —
Pun volje, vjere, nȃda,
Za višim i boljim sav u plamѐnu,
Uživa plode rȃda.
Nit’ više zemlju nam krv ljudska plȁvî,
Nit’ ruka seče mȕškâ;
Prošlo je vrijѐme ratu i strȁvi,
Baca s’ u korov pȕška.
Napredak lancima već Marsa véza
Topovska grotla múčê
I pjesme ubojne, a mitraljéza
U meso sad ne túčê.
Napretka i rada kreću se pȗci,
S prirodom to su rȁti;
Pjesama od mira čuju se zvȗci,
Svak se sa svakim brȁti.
Gle usijane su fabričke pȅći,
Mašina s lupom dȕgôm
Čuje se, a seljak u veljoj srȅći
Gle zemlju para plȕgom.
Lavovski kličući, dokle je céla
Zemlja nam u tom vrénju,
Sloboda razvija kriòca béla, —
Slava joj vaskrsénju!
Izvor
uredi1899. Nova iskra. Godina prva, broj 4, strane 62-63.