Ne dičim se
Ne dičim se blagom pustim,
Uboga je kesa moja;
Al' se dičim da sam Srbin,
Junačkoga roda, soja.
Moje blago i bogatstvo,
To je st'jenje ponosito;
Moja sreća, moja slava,
I koplje je ubojito.
Našto meni blago sv'jeta,
Kad je moja sreća ova,
Da u st'jenju ovom živim
Među jato sokolova?
Što li zlato, što li biser;
Sloboda je zlato moje!
To jedino blago Srbin
Od vjekova branio je.
Zato ne ću druge sreće;
Ne ću srebra, ne ću zlata;
Mjesto toga sloboda je
Srpskom rodu s neba data.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
U Baru (Crna Gora), 1894., Milo Jovović, „Slovanski svet“, broj 2., u Trstu, 12. januara 1895., str. 15. i „Golub“, broj 4., u Somboru, 15. februabra 1899., str. 59.