* * *
Neću dara no tebe
O đevojko, moja dilbagio!
Od kad sam te sebi namjenio,
Svaka mi je dobra sreća bila,
Sedam puta na put sam hodio,
Ni jednom te njesam darovao. 5
Moli Boga, draga dušo moja!
Da ti zdravo s ovog puta dođem,
Lijepo ću tebe darovati:
Jal' ti drago, konja nejahana,
Jal' ti drago, nebrojeno blago. 10
Đevojka je momku besjedila:
„Njesam paša, što će mene roblje?
„Ni bazdrđan, što će meni blago?
„Ni delija, da ja konja jašem:
„No ako me misliš uzimati, 15
„Nedaj mene s majkom zimovati,
„Ni kod braće ljeto ljetovati,
„Jer je mene korba dodijala
„Od mog' oca kao od očuha,
„Od matere kao od maćehe, 20
„Od mlađega brata i sestrice:
„„Udaji se, naša seko draga!
„„Vrsnice se tvoje poudaše,
„„Poudaše, poroda imaše,
„„A vrsnicitvoji poženiše, 25
„„Poženiše, poroda imaše.““
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 124-125.
