Neimenovana pesma Alekse Šantića 9
Kô da nije jesen nit' se sumrak snio:
Pod mladijem grozdom sočni prut se svio,
A grličin glas
Iznad modrih žita slatkim trilom zvoni
I pozdravlja nas;
Leptirica trepti i kô pramen snježni
Polagano pada na pupoljak nježni.
Vjetrići nam s grana pahuljice nose,
A ja žudno ljubim tvoje meke kose
Onaj mili pram...
Kô da nije jesen, kao da ne bludim
Ostavljen i sam.
Oj snovi bez mira, al' varati znate,
Da na mutno oko novu suzu date...