Nevjerna ljuba Novkovića Gruje
Vino pije Novkoviću Grujo;
Ne pije ga s kim se vino pije,
Nego svojom Anđelijom ljuboi.
Kad se Grujo ponapio vina
Pala glava, brez uzglavlja spava. 5
Kad to viđe Anđelija ljuba,
Ona skoči na noge lagane,
Pa uzimlje sukane konope,
Pa saveza svome Gruji ruke.
Onda ode paši gospodinu: 10
„Ajde, ustaj, paša gospodine!
„Pa pogubi Novkovića Gruju;
„Ja ću tebi vjerna ljuba biti,
„Nazvati se mlada pašinica!“
Al govori paša gospodine: 15
„Bre, ne luduj, Grujanova ljubo!
„Ne bi Gruje uvatile vile;
„Ja kamo-li, da ga ja pogubim.“
Veli njemu ljuba Grujanova:
„Boga tebi, paša gospodine! 20
„Lako oćeš Gruju pogubiti;
„Jer ja jesam Gruju opojila
„I njegove ruke savezala.
„Ajde, brže, paša gospodine!
„Jer se Grujo probuditi može.“ 25
Kad to začu paša gospodine,
On ustaje na noge lagane,
Pa on zovnu trideset Turaka,
Te odoše dvoru Grujanovu.
Kad su došli dvoru Grujanovu, 30
Kad viđoše savezana Gruju,
Priđe k njemu paša gospodine,
Pa mu bolje popriteže ruke.
Onda budi paša gospodine,
Onda budi Novkovića Gruju: 35
„Ustani-de, Novkoviću Grujo!
„Pa mi gledaj, đe ćeš poginuti!“
Kad s' probudi Novkoviću Grujo
I kad viđe oko sebe Turke,
Svoje b'jele savezane ruke 40
Svom se jadu junak dosjetio,
Dя ga izda Anđelija ljuba.
Pa on moli pašu gospodina:
„Boga tebi, paša gospodine!
„Nemoj mene ođe pogubiti 45
„I mojije dvora krvaviti;
„Već me vodi u goru zelenu,
„U gori mi glavu otsijeci!“
To je paša za boga primio.
Pa odvede Novkovića Gruju, 50
Odvede ga u goru zelenu;
S njim odvede Anđeliju ljubu
I njegova nejakoga Jovu.
Kad su došli u goru zelenu,
Sjede paša ladno vino piti, 55
Sa svojije trideset Turaka
I nevjernom Anđelijom .ljubom,
A Grujana svezaše za jelu.
Kad se Turci vina ponapiše,
Svi pospaše. kanda pokrepaše. 60
To spazio Novkoviću Grujo,
Pa on moli Anđeliju ljubu:
„Boga tebi, Anđelija ljubo!
„Odr'ješi mi prebijele ruke,
„Da sasječem po gorici Turke; 65
„Vjera moja, tebi ništa ne ću!“
Al' govori Anđelija ljuba:
„Muči, Grujo, ajdučko kopile!
„Ako zovnem pašu gospodina,
„Mam he tebi oduzeti glavu.“ 70
Kad to začu Novkoviću Grujo,
On dozivlje svog nejakog Jovu:
„Ajde, Jovo, moje drago čedo!
„Ajde priđi paši gospodinu,
„Ne bi-l' bog da i sreća od boga, 75
„Da ukradeš i sablju i nože,
„Da oprostiš moje b'jele ruke,
„Da sasječem po gorici Turke!“
Malen Jovo mudro učinio:
Privuče se paši gospodinu, 80
Ukrade mu i sablju i nože,
Pa odnese Novkoviću Gruji...
Prerezuje sukane konope;
Poreza ga po desnici ruci,
Trže krvca iz desnice ruke. 85
Kad to viđe nejačak Jovane,
Nagnu bježat' kroz goru zelenu;
A još nije ruku oprostio.
Na prst ga je Grujo dozivao:
„Priđi amo, moje čedo drago. 90
„Ovo ide iz konopa krvca."
Povrati se nejačak Jovane,
Opet reže sukane konope;
Više Grujo rukam' pretrguje,
Nego-l' Jovo sabljom prerezuje. 95
Kad mu b'jele oprostio ruke,
Ide Grujo, da oproba ljubu:
„Anđelijo, draga ljubo moja!
„Daj odr'ješi prebijele ruke,
„Da sasječem po gorici Turke; 100
„Vjera moja, tebi ništa ne ćy!“
Onda skoči Anđelija ljuba,
Pa 'na ide paši gospodinu:
„Ustani se paša gospodine!
„Evo Grujo ajdučko kopile: 105
„Svu noć meni spavati ne dade,
„Da mu dr'ješim prebijele ruke,
„Da on s'ječe po gorici Turke!“
Kad to začu paša gospodine,
On ustade na noge lagane; 110
Al' uz njega ni sablje ne ima,
Britke sabe ni oštroga noža.
Sal se paša jako prepanuo,
Pa on moli Novkovića Gruju:
Boga tebi, Novkoviću Grujo! 115
„I tako ti srpske vjere tvrde!
„Nemoj moje oduzeti glave;
„Eno tebi b'jela dvora moga
„i eno ti pašinice moje!“
Za to Grujo ništa i ne'aja, 120
Već njegovu otsiječe glavu
I sasječe sve po gori Turke.
Kad to viđe Anđelija ljuba,
„Stade b'ježat kroz goru zelenu;
Za njom leti Novković Grujo. 125
Kad uvati Novkoviću Grujo,
Kad uvati Anđeliju ljubu
Crne joj je oči iskopao,
Bijele joj dojke prorezao;
A kroz dojke promolio ruke. 130
Pak je odbi u goru zelenu:
„Id' nevjero, u goru zelenu!
„Kad zapjeva slavulj tica mala,
„Ti ćeš znati, da je zora prava;
„Kad zavije u gorici vuče, 135
„Ti ćeš znati, da je noćca tavna.“
Oj, nevjero, ni tebe ne bilo!
Da si dobra, ni bilo te ne bi.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
