Put ekstaza
Pisac: Miloš Vidaković


Sveža večer. Poda mnom su izronjeni
Sve krovovi i zvonici, puni mraka.
Varoš mirna. Prozori joj rasvetljeni
I množina zapaljeno svetiljaka.

U srcu se sve u jedan žubor slilo
Pokret vetra i mirisi od behara,
Bola nema kô da ničeg nije bilo
Ni ludosti ni propala ludo žara.

Bola nema. Setan oblak beži s lica
I svežina neveselo čelo plavi.
Bola nema. Nigde traga vejavica
Ni sećanja na proljeća bez ljubavi.

A dole mi varoš draga. Izronjeni
Sve krovovi i zvonici puna mraka.
Varoš mirna. Prozori joj rasvetljeni
I množina zapaljeno svetiljaka.

Izvor uredi

  • Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 275.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Miloš Vidaković, umro 1915, pre 109 godina.