Murat Ven-beg i Ale barjaktar
Kad Murate Van-beže bijaše,
L'jepe ti mu delije bijahu,
Al'najljepši Ale barjaktare.
Obdan Ale zelen barjak vija,
Obnoć s begom u dušeku spava. 5
Kad je jedno jutro osvanulo,
I žarano ogranulo sunce,
Uze Ale santeli - tamburu,
Pa se šeće u zelenu bašču,
I on sjede pod žutu naranču. 10
Tambura mu od suvoga zlata:
Žica mu je kosa đevojačka:
Terzija mu pero sokolovo;
Sitno kuca, tanko popijeva:
- Mili Bože, na svemu ti fala! 15
Veće ima devet godin dana,
Da ja dvorim Murat-bega mlada,
Niko ne zna da sam ženska glava;
Van Murate beže gospodine,
Koji samnom u dušeku spava. 20
Al' evo me prevariše dojke,
I moj mi se ćemer pokraćuje,
I svileni pojas poduljuje.
Živo mi je pod pojasom čedo. -
Misli Ale (žalosna mu majka!) 25
Da ga niko niodkud ne čuje.
To slušala Murat-begovica;
Pa se vraća u bijele dvore,
Ona traži Murat-gospodina:
Tu mi bega kod dvora ne bilo, 30
Al'eto ga uz to polje ravno,
Daleko ga gospa ugledala,
Malo ga je bliže susretala,
I ovako njemu govorila:
- Gospodaru, moj nevjerni druže! 35
Kad je jutros jutro osvanulo,
I žarano ogranulo sunce,
Uze Ale santeli-tamburu,
I on šeće u zelenu bašču,
I on sjede pod žutu naranču, 40
Sitno kuca, tanko popjeva:
Mili Bože, na svemu ti fala!
Veće ima devet godin' dana,
Da ja dvorim Murat-bega mlada
Niko ne zna da sam ženska glava 45
Van Murate beže gospodine,
Koji samnom u dušeku spava.
Al' evo me dojke prevariše,
I moj mi se ćemer pokraćuje,
I svileni pojas poduljuje, 50
Živo mi je pod pojasom čedo.
Što-š od Ale Murat-gospodine?
Tijo je joj Murat govorio:
O, boga ti vjerna ljubo moja!
Budi ako-š ti gospoja moja, 55
Ako-l ne ćeš, ajde po svjetu. -
Prva meni neđeljica dođe,
Vjenčaću se s Alom barjaktarom.
Što je reka to je učinio.
Prva njemu neđeljica došla: 60
Vjenča sebi Alu barjaktara.
