Moji dani...

Moji dani...  (1865)  Pisac: Isidor Ćirić

Moji dani, vi ljubavni dani,
Ala ste mi čudno izšarani!
Čas vam sreća pozlatila krila,
Čas vas tuga u crno zavila.
Katkad vama do dva sunca sjaju,
A katkad vam oba ponestaju,
Sada mislim, e ću u raj prnut’
Sat se opet na dno pakla vrnut’!
Ka’ proleđe, kad se s mrazom bije,
— Ko će dobit’ ko poginut’ prije —
Tako i vi, oj ljubavni dani,
Gonite se po kršni megdani.
Uteći će zima sa poljane,
A krasno će leto da ostane,
Al’ hoćete l’, vi ljubavni dani,
Ostat’ kadgod srećom obasjani?!

Izvor

1865. Vila, list za zabavu, književnost i nauku. Godina prva, broj 30, str. 371.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Isidor Ćirić, umro 1893, pre 131 godina.