Mejrima/40
| ◄ ПОЈАВА XI | POJAVA XII | ► |
POJAVA XII
NOVKO:
Pobratime!
(Grle se.)
GLASOVI:
Živjeli!
HARAMBAŠA:
Da žive
Domovina i sloboda naša
Zatrpana u grobu v’jekova!
Svanuo je sv’jetli dan uskrsa,
Te na nebu polumjesec bl’jedi.
Posavina, Stari Vlah, Podrinje,
Sve to svetim plamenom uzbukta
Ja s vezirom sretnuv se u putu
Podijelih megdan, i nadbih ga.
Sad hitajmo na Visoko, braćo.
NOVKO:
Visoko je u rukama našim.
HARAMBAŠA:
Zar? Od kada?
NOVKO:
Večeras je palo,
Baš kad Turci pogubit’ me htješe.
ALI-PAŠA:
Šta još neću ovđe čuti! Vezir
Potučen je, a Visoko palo!
HARAMBAŠA:
Koga vidim! Tu je Ali-paša!
NOVKO:
A nad mrtvom svojom kćerju. Gledaj.
Žali oca, štuj Turčina dobra.
HARAMBAŠA:
S dobrim dobar, sa zlima sam zao
Ali-pašo, ničega se ne boj.
ALI-PAŠA:
Sv’jet se stari srušava u propast,
A iskače iz propasti novi;
Na ovome meni mjesta nema.
Ja se dakle među razvaline
Sv’jeta moga s ćerkom zakopavam.
(Uzima nož sa zemlje i ubija se.)
RADAT:
Ubio se!
NOVKO:
Jadan Ali-paša!
Baš pogibe kao pravi Turčin.
HARAMBAŠA:
Mi živjeli i sloboda naša!
U boj, braćo, da iz c’jele zemlje
Istjeramo starog ugnjetača.
ZBOR:
Juriš, juriš, juriš!
Nek svak u boj leti;
Koji izostanu
Da su ti prokleti!
Našto nama vjera
Kad joj nema hrama,
Kad topuzom Turčin
Krst nam sveti slama?
Našto domovina
L'jepa i prostrana
Kada u njoj sila
Gospoduje strana?
Našto djeca mila,
Turčin kad ih gubi,
Sestrice i žene
Turčin kad ih ljubi?
Štogod nam je milo,
Štogod nam je sveto,
Sve satire, skvrni
Pleme to prokleto.
Stidan odljud ko bi
Htio to trpjeti.
Ginuti je bolje
Nego rob živjeti.
U boj, u boj kogod
Krsti se nek leti,
Koji izostanu
Ti nav’jek prokleti!
PADA ZAVJESA
Reference
uredi
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|